Nitko u Hrvatskoj ne može imati manje od četiri tjedna godišnjeg, uz 14 praznika ove se godine postiže najmanje 30 slobodnih dana
Zaposleni u Hrvatskoj ne bi smjeli imati manje od 20 dana,
odnosno četiri tjedna godišnjeg odmora, no uz 14 dana državnih
praznika i blagdana, od kojih četiri sljedeće godine padaju u
dane vikenda – slobodni se dani u najnepovoljnijoj varijanti mogu
protegnuti na najmanje 30 dana.
Dakako, to se odnosi na ljude koji su slobodni vikendom ili ne
rade u smjenama jer smjenski radnici često rade kad se svi drugi
odmaraju. Glavnina godišnjeg odmora uobičajeno se kod nas koristi
ljeti, te prvo značajnije razdoblje odmora počinje već u lipnju,
koji je zbog Tijelova i Dana antifašističke borbe, i ove godine
idealan za uhodavanje za godišnji. Uz pet dana godišnjeg u lipnju
se broj slobodnih dana može protegnuti na jedanaest, što je
sasvim dobra priprema za pravi godišnji u srpnju ili kolovozu,
tko volji ljetnu vrevu i gužvu. Kraća je mogućnost da se između
dvaju lipanjskih praznika razdoblje odmora s tri dana godišnjeg
protegne na sedam dana. S jednim danom godišnjeg mogu se i na
početku siječnja dobiti četiri slobodna dana za odmor od stare i
skupljanje snage za novu godinu, i to bi bilo manje-više sve što
se tiče ozbiljnijeg spajanja u 2022. godini.
Mnoge hrvatske tvrtke uvode i kolektivne godišnje odmore tijekom
ljeta ili božićnih blagdana jer im je tako jednostavnije
organizirati radni proces. Prema kolektivnim ugovorima i internim
aktima poduzeća, godišnjih odmora kod nas ima i duljih od 30
radnih dana, s tim što se vrlo često subote i nedjelje ne
uračunavaju u godišnje odmore. Hrvatska ima nešto više državnih
blagdana i praznika od europskog prosjeka. Prema istraživanju
Eurofounda, fondacije za poboljšanje životnih i radnih uvjeta,
zaposleni u EU imaju 25 dana plaćenog godišnjeg odmora i 11
praznika. Najdulji su plaćeni godišnji odmori u Danskoj i
Njemačkoj – 30 dana, a najmanje se odmaraju Slovaci, Rumunji,
Estonci i Ciprani – od 20 do 22 dana.
Godišnji se odmori moraju platiti i radnici se tog ustavnog prava
ne mogu odreći. Sprečavanje radnika da koristi odmor ili
sklapanje sporazuma o odricanju od prava uz isplatu naknade
najteži je prekršaj poslodavca koji se kažnjava od 31 do 60
tisuća kuna, a odgovornu osobu četiri do šest tisuća kuna. Koliko
se kazni naplati, drugo je pitanje. Hrvatska radna regulativa u
skladu je s radnim i socijalnim standardima EU direktiva, no kao
i u mnogim drugim stvarima pitanje je kako se zakoni provode,
koliko se kontrolira i sankcionira njihova primjena.