Odjel tehničkih i informatičkih poslova jedan je od onih 'nevidljivih' u bolničkom sustavu, no Županijska bolnica Čakovec teško bi bez ekipe od 24 djelatnika različitih profila koje predvodi diplomirani inženjer elektrotehnike Alojz Nestić, gost naše ovotjedne 'Priče iz bolnice'
Rodom je iz Donjeg Vidovca, ali od 1998. godine živi u Čakovcu. Već je nakon studija Alojz Nestić, dipl. ing. el., počeo raditi u informatici vezanoj uz medicinsku opremu, a 1994. godine stiže u tadašnji Medicinski centar Čakovec. Prvi radni zadaci koje je obavljao odnosili su se na održavanje medicinske, nemedicinske i informatičke opreme, kao i organizaciju održavanja složenih medicinskih uređaja, a nakon što je Županijska bolnica Čakovec postala samostalna ustanova, pratio se i nagli razvoj informatike u medicini.
– S 2004. na 2005. godinu smo krenuli s razvojem vlastite mrežne infrastrukture i nabavkom softverskih aplikacija i rješenja za bolničke sustave, i u to smo vrijeme bili jedna od prvih bolničkih ustanova u Hrvatskoj u kojoj je razvijena integracija svih tih aplikacija – bolničkog, poslovnog, laboratorijskog i radiološkog informacijskog sustava. Time smo postigli umreženost koja je omogućila da jednim upisom pacijent postane vidljiv u svim bolničkim podsustavima, da se arhiva nalaza nalazi na jednome mjestu i da u svakom trenutku liječnik koji obrađuje pacijenta može pristupiti tim podacima. Mi smo takav sustav uveli prije 15-tak godina i nadograđivali ga prema potrebama naše ustanove, ali i zahtjevima Ministarstva zdravstva, odnosno Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Danas još uvijek ima bolnica koje nemaju napravljene integracije, dok su mnoge upravo k nama dolazile vidjeti i učiti naša rješenja, pojašnjava voditelj Nestić.
PREDVODNICI U INFORMATIZACIJI
Na popisu ustanova kojima je naša Bolnica bila primjer i svojevrsni pilot-model koji su preslikali nalaze se Sveučilišna klinika Vuk Vrhovac, kao i bolnice u Varaždinu, Koprivnici, Virovitici, Bjelovaru, Vinkovcima, Požegi i druge.
Osim umreženosti unutar same Bolnice, razvijala se i integracija
i povezivanje u području kardiološke telemedicine, što je u
vrijeme prije uspostavljanja našeg Odjela intervencijske
kardiologije omogućavalo da se pacijentima u predinfarktnom ili
infarktnom stanju u sanitetskom vozilu tijekom transporta napravi
dijagnostika i pošalju nalazi o vitalnim funkcijama do našeg
Odjela kardiologije, te su se, prema odluci kardiologa, pacijenti
u što kraćem vremenu prevozili do Kliničke bolnice Dubrava gdje
je ekipa već čekala spremna da im brzom intervencijom spase
život. ‘Medicina na daljinu’ uspostavljena je i u području
radiologije, kojom se naša ustanova po potrebi povezivala s
brojnim klinikama i mogla od njihovih stručnjaka tražiti
konzultacije na osnovu dijagnostičkih snimaka, čime se olakšalo
donošenje odluke hoće li pacijenti biti zbrinuti u našoj ustanovi
ili ih je potrebno prevesti u klinike na daljnju obradu.
– Informatika je danas ključna u dotoku i protoku informacija koje se odnose na liječenje pacijenata, ali i samog poslovanja Bolnice, vođenja evidencija, isplate plaća, kadrovskog vođenja… Kroz objedinjeni sustav CEZIH, rješenje koje je postavljeno kao optimum i naša je zakonska obaveza, razmjenjujemo medicinsku dokumentaciju, informacije, liječnicima je dostupan pregled svih uputnica, pregleda, hospitalizacija… Takva povezana informatička cjelina pomaže i pacijentima da dobiju što kvalitetniju uslugu, a liječnici potpune i cjelovite informacije o kronologiji praćenja zdravlja pacijenata, kako bi mogli donositi odluke o tijeku njihova liječenja, pojašnjava naš sugovornik.
ODRŽAVANJE I PANDEMIJA
Sve je te poslove vezane uz informatiku, dodaje, do 2014. godine obavljao sam, no u Odsjeku za informatiku Odjela tehničkih i informatičkih poslova danas su za tu zadaću zadužena petorica informatičara.
Drugu polovinu Odjela čini Odsjek za medicinsku opremu, tehničke poslove i održavanje, u kojem zaposlenici čitavog niza zanatskih profila obavljaju poslove nužne za svakodnevno funkcioniranje ustanove.
– Tu su naši električari, vodoinstalater, kotlovničari, stolar, soboslikar, vozač, telefonist i pomoćni radnici, i njihovo je djelovanje usmjereno na održavanje objekata i svih vrsta instalacija opreme i uređaja, kako bismo omogućili i osigurali najbolje uvjete za boravak pacijenata u našoj ustanovi i nesmetan i kvalitetan rad liječnika, ističe.
Uključeni su i u povremene rekonstrukcije i adaptacije pojedinih odjela, u priključivanje novih uređaja i infrastrukture, kao primjerice u obnovu tzv. stare interne prije tri godine, prije toga i operacijskog trakta, a trenutno su angažirani na radovima na Odjelu abdominalne i dječje kirurgije, na uređenju parkirališta ispred Zavoda za hitnu medicinu, kao i na početku energetske obnove Bolnice.
Poseban je izazov donijela pandemija, jer je postojeće bolničke odjele i lječilišta trebalo drugačije organizirati i preraspodijeliti.
– O broju zaraženih pacijenata ovisi organizacija ustanove, javlja se potreba za izradom pregradnih izolacija, fiksnih ili mobilnih, stalno se osmišljavaju nova rješenja u koje smo i mi uključeni kako bi se jasno odijelili prostori za što kvalitetnije zbrinjavanje COVID i ostalih pacijenata koji se nalaze kod nas na hospitalizaciji.
Pojačane su i potrebe za prijevozom materijala za dijagnostičke obrade krvi, seruma s naših COVID odjela prema klinikama u Zagrebu, a na samom početku pandemije, kad se kod nas još nije radila dijagnostika, briseve smo na dan i 2-3 puta vozili u Zagreb. Tu je i pojačano trošenje uređaja, osobito onih za neinvaizvnu i invazivnu respiraciju koje moramo neprestano održavati ‘u kondiciji’ kako bi bili učinkoviti i pomogli u liječenju pacijenata, govori Alojz Nestić.
TKO STIGNE RAZMIŠLJATI O MIROVINI?
Sve te zadaće iziskuju izrazito veliku odgovornost, a za voditelja Odjela to znači da mora biti dostupan u svakome trenutku.
– Dosta je tu obaveza i stresa. Čak i spavam kraj telefona i stavljam svoju malenkost na raspolaganje ne bih li doprinio tome da se problemi koji se pojave promptno riješe i da ne ostanu posljedice u liječenju pacijenata. To nam je u našoj Bolnici svima primarna zadaća, naglašava.
Zato svaki trenutak mira i tišine dobro dođe da se malo napune baterije, a iako se 62-godišnjem voditelju tehnike i informatike smiješi i mirovina, o njoj, smije se, ni ne stigne razmišljati. Ipak, jednom kad i za to dođe vrijeme, bit će to trenutak da se vrati sklonostima u kojima je nekad uživao, ponajprije glazbi i skijanju.