Ivica Bajs te je 1973. godine bio najveća beba dotad rođena u našem kraju. Bio je toliko velik da se zaglavio, pa su mu tijekom teškog poroda iščašili rameni zglob...
Tog 13. studenog 1973. godine Zdenka Bajs iz Savske Vesi sjeća se kao da je bilo jučer. Na svijet je donijela sina od 6,2 kilograma, dugačkog 60 centimetara! I list Međimurje zabilježio je događaj – najveću bebu dotad rođenu u našem kraju! Krenuli smo tragom starih članaka i u Savskoj Vesi naišli na dobrodošlicu.
– Nisam čula ni prije ni poslije da bi se rodila veća beba od mog Ivice. Cijelo vrijeme trudnoće nisam ni slutila da je beba tako velika. Istina je da sam bila jaka trudnica, ali sam nekako bila uvjerena da je to ‘voda’. Redovito sam odlazila na kontrole i nitko nije ništa slutio, sjeća se Zdenka i dodaje da bi vjerojatno porod bio dovršen carskim rezom, da je itko naslutio koliki je Ivica.
Ovako je rodila prirodnim putem i – sjeća se – nije bilo nimalo lako.
– Morali su u pomoć zvati jednu sestru s dječjeg odjela koja mi je onda stisnula trbuh jer nikako nije išlo. Mislila sam da neću preživjeti. Bebi se zaglavilo rame i kada su ga izvlačili, iščašili su mu zglob. Tri mjeseca je morao nositi poseban remen da se to ispravi. Bilo mi ga je žao pa mu nisam remen redovito ni stavljala. Onda su produžili nošenje remena za još tri mjeseca, govori Zdenka.
– Srećom, sve je dobro završilo… Ostali smo u bolnici tjedan dana. Sestre su nosile po nekoliko beba odjednom, samo su mog Ivicu nosile posebno. Zvale su ga “direktor”, sjeća se Zdenka, koja ima još dvoje djece. Ivica je srednje dijete, prije njega rodila je kći Sandru koja je pri porodu težila 4,2 kilograma, a najmlađa Marija čak 4,5. U obitelji nisu to jedine velike bebe, pretpostavljaju da su to geni oca Franje.
– Meni su rekli da sam ja bio velika beba i da sam imao čak 6,5 kilograma kad sam se rodio. Rođen sam doma i mami Josipi sam bio treće dijete, priča nam Franjo Bajs.
Franjo se također dobro sjeća Ivičinog dolaska na svijet. Radio je noćnu smjenu u Mlinu, a službenica koja je radila na centrali svako malo je za njega provjeravala kako ide porod.
– Kad smo doznali da je supruga rodila i da moj sin ima više od šest kilograma, bio je to pravi bum u firmi. Ali nisam imao vremena za slavlje. Kada sam došao doma, već me čekao moj otac Franjo i rekao: “Konji su spremni, možeš na polje”. Tak da sam išel dalje na posel, nikakvog slavlja nije bilo, prisjeća se ponosni otac.
Kažu da je Ivica bio dobra beba. Kad je imao godinu dana više nije odskakao od ostale djece. Danas četrdesetosmogodišnji Ivica je dojmljive visine. Nedostaje mu desetak centimetara do dva metra visine. Ima dvoje djece – Erika i Katju – koji su bili prosječne težine pri porodu, pričaju nam o svojim unucima baka i djed.
– Sva sreća da je tako. Danas kad se sjetim tog mog drugog poroda mogu reći da bi mi vjerojatno bilo lakše roditi troje djece odjednom, nego jedno ovoliko, uz smijeh kaže Zdenka, ponosna majka najveće međimurske bebe.
