Bonja, punim imenom Akai Hana Sumiko, već je pokorila bezbrojne izložbe. Osvojila je sedam šampionata u sedam država, a nedavno je osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Brnu
Unatoč vrhunskim uspjesima na svjetskoj razini, umirovljenik Marijan Kutnjak iz Murskog Središća, samozatajno i bez mnogo pompe uzgaja vrhunske pasmine pasa. Jedan je od prvih u Hrvatskoj koji je držao čuvene američke akite, uzgajao je shar pei pse, a u ovom trenutku među vrlo rijetkima u našoj zemlji i šire može se pohvaliti japanskom pasminom pasa hokaido, a njegova jednogodišnja kujica Bonja, punim imenom Akai Hana Sumiko, već je pokorila bezbrojne izložbe. Osvojila je sedam šampionata u sedam država, a nedavno je osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Brnu.
OD MALENA
– Roditelji su mi pričali da sam se rodio i prohodao uz našu njemačku ovčarku i od tada ne prestaje moja ljubav prema psima. Možda sam u cijelom svojem životu bio samo šest mjeseci bez psa, a prije 40 godina počeo sam se baviti uzgojem pasa s rodovnikom. Uzme to čovjeka… jednom kada u to kreneš, nema više natrag… Prvo sam petnaestak godina uzgajao šnaucere, otprilike toliko i shar peije, a tada sam uspio nabaviti američku akitu, bila je četrnaesti primjerak u cijeloj Hrvatskoj. Zadnjih pet godina uzgajam shiba inu te godinu i pol rijetku hokaido pasminu. Ponosan sam i na Kena, pasmine shiba inu, koji osvojio je pet različitih šampionata u pet različitih država, a bio je i peti u svijetu u svojoj kategoriji. Mislim da je jedini u Hrvatskoj osvajač šampionata Rusije i Ruske federacije. Rusi su, što se uzgoja pasa tiče, pokorili svijet. U Rusiji sam nabavio i svoju Bonju, ali tamo je to neka sasvim druga priča, rezervirana za jako bogate ljude. Poznajem čovjeka iz Sankt Peterburga koji unajmljuje privatne zrakoplove kako bi njegovi psi bezbrižno putovali na izložbe po cijelom svijetu – skup je to ‘sport’.
NEMA KOMPROMISA
Marijan često putuje sa svojim psima.
– Prije pandemije gotovo svaki vikend sam putovao negdje po Hrvatskoj, ili izvan nje. Sada se to prilično smanjilo, ipak održavaju se izložbe i natjecanja, pokušavam biti na što više njih. Puno je ljudi “zaraženo” uzgojem pasa – kod nas se na izložbama u dva dana zna skupiti od dvije do pet tisuća pasa. U Mađarskoj šest, sedam tisuća… Kada u takvom okruženju baš vaš pas bude proglašen najljepšim, onda je to – to! Nema dalje. Naravno, dosta je to brige, ali ako pazite na njihovu prehranu i poznajete pse, niti sa zdravljem nema problema. Posebno ako se pazi na uzgojnu liniju i ne dopušta križanje unutar obitelji. Kod mene, što se toga tiče, nema kompromisa. Nažalost, danas je sve sve više “štancera”, ljudi koji dozvoljavaju parenje unutar obitelji, što kratkoročno može donijeti nekakav rezultat, ali dugoročno je jako štetno. Budući da se u cijeloj toj priči vrti popriličan novac, posebna su priča razni lobiji i pojedini suci na izložbama i natjecanjima, pa sam posebno ponosan kad znam da moji psi osvajaju nagrade zato jer su stvarno najbolji, a ne zato jer “poznajem” ili ne nekog suca, dodaje Marijan.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3476