Ponos svake kuće bili su cvirki
Zimsko doba, osobito ono prije Božića i nove godine tradicionalno
je ispunjeno pripremom mesa za iduću godinu. Svako je seosko
dvorište znalo već raspored kada će se takvi radovi odvijati, a
najvažnije je bilo na vrijeme rezervirati mesara i obavijestiti
obitelj, kumove, susjede i prijatelje o terminu održavanje
kolinja ili u donjim krajevima Međimurja koljinje. Riječ kolinje
proizlazi iz glagola klati koje smo zadržali još iz praslavenskog
jezika gdje je glasio kolti (ruski kolót’ ili udarati, a češki
kláti).
Kolinje je tradicionalan običaj pripreme mesa prilikom kojeg se
kolje svinja te se njezino meso priprema za cijeli niz mesnih
delicija koje mi Međimurci rado zovemo i obljizeki. Spomenuli smo
da je vrlo važno da ovo događanje okupi cijelu ekipu sposobnih
muškaraca koji pomažu glavnom mesaru u klanju i rezanju te
pripremanju mesa, dok su žene zadužene za spremanje jela za
gladne težake. Svatko je imao svoje posebne zadatke, dok su jedni
rezali meso, drugi su pazili da kotlovi budu puni vruće vode, a
oni su pak treći pazili da čaše ne budu prazne.
Žene su pripremale delicije poput pečenih jetrica, dinstanih
jetrica na puno luka, kiselo zelje sa svježim mesom, a naravno,
trebalo je probati i kako su ispale tek napravljene kobasice.
Ponos svake kuće bili su cvirki ili u standardnom hrvatskom
jeziku, čvarci. Iz narezanih komadića špeka, uz dodatak malo
mlijeka, dobili biste savršene zimske grickalice, ali i sredstvo
za hvaliti se pred susjedima. One prave rezultate domaćeg kolinja
tek je trebalo isprobati, a savršeno vrijeme za to je bilo baš
ovo koje nam dolazi, božićno.