Matija Habuš iz Kotoribe i Lucija Kalšan iz Preloga žive svoj život
Matija Habuš (27), porijeklom iz Kotoribe, i njegova djevojka Lucija Kalšan (27), porijeklom iz Preloga, nakon nomadskog života i proputovanih 40 država na pet kontinenata, prije šest mjeseci doselili su se u Legrad, gdje su kupili staru ruševnu kuću u šumskom području i to prvenstveno zbog plodnog zemljišta, piše Podravski.hr.
Iako u Kotoribi imaju stan, trenutno žive u šatoru na tom
zemljištu, a planiraju uskoro krenuti u gradnju montažne kuće od
recikliranih materijala.
– U Legradu smo našli idilu i prirodno okruženje koje najbolje odgovara našim životnim načelima. Nije nam nikakav problem spavati u šatoru ni sad kad su temperature zraka niske jer nam je najvažniji suživot sa prirodom i zbog toga ćemo prodati stan u Kotoribi. Kupamo se u rijeci Dravi, a ni to nam ne predstavlja problem jer kad si mentalno posvećen suživotu s prirodom bez problema se u zimskom razdoblju možeš kupati u rijeci. Čak nam je puno lakše ići u vodu sad kad su temperature zraka i vode skoro iste nego u ljetnim mjesecima kad vlada vrućina – priča Lucija Kalšan.
Matija i Lucija nakon brojnih su putovanja odlučili krenuti u ekološki uzgoj češnjaka, industrijske konoplje i heljde na površini 4,6 hektara.
– Bavimo se regenerativnom biodinamičkom poljoprivredom koja vraća život i sklad tlu te nam osigurava kvalitetniju hranu i bolju i sigurniju budućnost. Zato smo u Legradu izabrali mjesto gdje je idealno tlo i uopće se nismo zamarali u kakvom je stanju kuća. Parcelu smo platili 50 000 kuna, a za samo malo više novca bez problema smo u samom naselju mogli kupiti useljivu kuću. No, za nas je tlo poput platna za slikare i potrebna nam je njegova kvaliteta da bismo mogli stvoriti nešto – kaže Matija Habuš.
Uz dobro gospodarenje tlom u skladu s prirodom, dodaje Matija, jedino se može osigurati dobra budućnost.
– To smo mi potvrdili i uzgojem češnjaka i to od prabakinog
sjemena. Na parceli od 500 četvornih metara dobili smo 800
kilograma češnjaka, što je, kad bi se u obzir uzeo hektar, bilo
16 tona, dok je prosjek od pet do šest tona po hektaru – kaže
Lucija Kalšan.
– Želja nam je kupiti ili uzeti u zakup susjedne parcele koje bi našim ekouzgojem sačuvali te ljudima ponudili naše biodinamičke proizvode. Bez suživota s prirodom čovjek će teško opstati i zato smo krenuli u promjenu nužnu za budućnost i obilje na zemlji – zaključili su Matija i Lucija, javlja Podravski.hr.