FOTO U Prelogu obilježen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje

Prelog uz Vukovar i Škabrnju

Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga, obilježen je i u Gradu Prelogu.

U srijedu, 17. studenoga, u večernjim satima, predstavnici Grada Preloga, predstavnici mjesnih odbora, predstavnici braniteljskih udruga s područja Grada Preloga, učenici Osnovne škole Prelog te Srednje škole Prelog upaljenim lampionima okružili su rotor ispred Osnovne škole Prelog. Na stradanje Vukovara podsjetio je branitelj Vukovara Marijan Mandlin.

Na sam praznik, u četvrtak, 18. studenoga, u sedam sati, u župnoj crkvi sv. Jakoba u Prelogu, služena je sveta misa za sve žrtve Domovinskog rata, Vukovara i Škabrnje, a nakon toga, predstavnici Grada Preloga, predstavnici mjesnih odbora, predstavnici braniteljskih udruga s područja Grada Preloga, položili su cvijeće i upalili svijeće ispred spomenika Domovinskom ratu u Prelogu. Prigodnim je riječima sve pozdravio saborski zastupnik i gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek, riječi molitve uputio je đakon Dominik Cestar, a minutom šutnje odana je počast svim poginulima u Domovinskom ratu.

Nakon višemjesečne opsade i uništenja kakvo Europa nije vidjela od 2. svjetskog rata, 18. studenog 1991. godine pao je Vukovar, dok je istog dana u zadarskom zaleđu nemilosrdnom akcijom etničkog čišćenja pala i Škabrnja, u kojoj su zločinci pobili 84 branitelja i civila. Najljepše riječi o svom gradu, napisao je jedan od heroja Vukovara, Siniša Glavašević.

Siniša Glavašević: Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.