Osim naziva, međimurski i podravski tibet i pokrajina Tibet nemaju nikakve poveznice, osim što se tako zvala i ručno predena vuna ovce koja se uzgajala u Tibetu i od koje su se nekad radile fine tkanine
Mjeseci i mjeseci rada uloženi su u pripremu izložbe ‘Tibeti u
Međimurju i Podravini’ koja je postavljena u izložbenom salonu
Muzeja Međimurja Čakovec, a svečano je otvorena večeras u atriju
palače Zrinskih.
Najprepoznatljiviji element međimurske narodne nošnje javnosti je
predstavljen u suradnji Muzeja Međimurja i Muzeja grada
Koprivnice, a postav izložbe potpisuju kustosice i autorice
Janja Kovač i Marija Mesarić, u
suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom.
No, vratimo se na pitanje iz naslova – imaju li tibet i autonomna
regija Tibet ikakve poveznice? Osim naziva – ne! Iako, pojašnjava
kustosica Mesarić, neki stručnjaci koji se bave tekstilom iznose
činjenicu da se tibetom zvala i ručno predena vuna ovce koja se
uzgajala u Tibetu i od koje su se nekad radile fine tkanine.
Tibet koji je glavna zvijezda ove izložbe zapravo je marama ili
rubac velikih dimenzija – neki s resama dosežu i do 220
centimetara – kvadratnog oblika koji se presavijaju po dijagonali
u trokut, prebacuju preko ramena tako da vrh trokuta pada na
leđa, dok se dulji krajevi preklapaju na prsima i vežu u čvor na
leđima. Pozornost privlače svojom veličinom, jednobojnom podlogom
jarke boje, cvjetnim uzorkom te bogatim resama koje se protežu
cijelom dužinom rupca.
Izložba prikazuje povijest nošenja ovog odjevnog elementa u
Međimurju te koprivničkoj i ludbreškoj Podravini, a izloženo je
67 predmeta, od toga čak 42 tibeta koji su za ovu prigodu
izvađeni iz fundusa MMČ-a i MGK-a. Dio građe proteklih je godina
prošao i delikatne restauratorske i konzervatorske radove.
– Glavnina izloženih tibeta dolazi iz Međimurja, jer je i danas
kod nas nešto življa tradicija njihova nošenja, osobito na
scenskim nastupima folklornih društava, a za ovu smo ih prigodu,
osobito ove najveće, odlučili izvući iz konteksta narodne nošnje
i prikazati ih tako da se vidi njihovo bogatstvo u koloritu i
dimenzijama, pojašnjava Janja Kovač.
Najstariji tibet, prema kazivanju žene koja ga je poklonila
muzeju, datira iz 1830.-tih godina, a izloženi su i drugi
predmeti od tibetnog platna, poput suknje tibetnice ili marame za
glavu.
Na otvorenju izložbe prisutne su pozdravili i ravnatelj Muzeja
grada Koprivnice Robert Čimin, te ravnateljica
Muzeja Međimurja Čakovec Maša Hrustek Sobočan,
dok je sam čin otvorenja pripao zamjeniku međimurskog župana
Josipu Grivcu.
Odjevene u međimursku narodnu nošnju i, naravno, tibete,
otvorenje su pjesmom uveličale ‘dekle’ KUD-a Seljačka sloga Donja
Dubrava, u pratnji tamburaša predvođenih profesorom
Antunom Horvatom.
Uz izložbu će biti organizirana i vodstva za škole, uz prethodnu
najavu u tajništvu Muzeja, dok će su subotu i nedjelju, 27. i 28.
studenog biti organizirana vodstva za zainteresirane građane.
Planira se i javno predavanje kustosice Janje Kovač u petak, 10.
prosinca u 18:00 u multimedijskoj dvorani na katu Riznice
Međimurja, a 2022. godine izložba seli u Koprivnicu.