Umirovljeni bravar - varioc, 73 – godišnji Franjo Slamek iz Sivice unatrag deset godina utjehu pronalazi u pisanju stihova
Ne piše kad mora, nego kad mu dođe inspiracija.
– Zna mi se u pola noći dogoditi da moram ispričati priču. Kad
počnem pisati, pišem tako dugo dok ne završim. Svaka moja pjesma
nastane u trenu. To je kao da ti Bog podari te riječi, objašnjava
Franjo.
Radni je vijek proveo radeći u struci, nešto i u poljoprivredi i
danas kaže osjeća posljedice teškog rada. Zanima ga povijest,
posebno međimurska i obitelj Zrinski, pa je napisao i pjesmu o
toj plemićkoj obitelji.
– Napisao sam do sada 30 pjesama, a pišem o svemu kaj vidim i
doživim, događajima iz života. Moraš doživjeti nešto da bi imao
osnovu, onda to nadograđuješ. Dok pišem onda si olakšam dušu,
priznaje.
Voli kad mu se stihovi rimuju, a otkriva da kad mu ‘dođu’, onda
ih recitira dok ih ne upamti, a tek onda stavi na papir. Nada se
jednom da će mu barem neki stihovi biti objavljeni u zbirci. Dok
očekuje zbirku, mi objavljujemo izbor iz opusa vjernog čitatelja
Lista Međimurje.
Dobro jutro majko stara
Eto vidiš kofer se sprema
Jer u Hrvatskoj života nema
Teško mi je što te moram ostaviti
Al nemoj misliti da ću te zaboraviti
Po licu teško suze padaju
Povrat sina majčine misli se nedaju
Ostavljam te majko ko najljepši cvijet
Al ja moram otići u tuđi svijet
U drugoj zemlji lakše se živi
Moram ostavit ovaj život sivi
U svakom europskom gradu
Svi imamo istu nadu
Ovdje sam sreo mnogo prijatelja
Al svima nam je ista želja
Da pošteno živimo i radimo
I bolji život sebi i svojima izgradimo
Što moramo ostaviti mladost u tuđini
I u stvarnosti vratiti se domovini
U domovinu moje srce se sprema
Al na kućnom pragu moje majke nema.
Pravica
Tu vladali su Zrinski Frankopani
Od Turaka branili nas sami
U Čakovcu spomenika imaju
Kaj Međimurci se žjim štimaju.
Ispod orlovoga krila
Mlada grlica se zavila
Na Katarinu Zrinski
Spodobo je dobila
Ona je njih na put sprajla
Tuđinska ruka je njih zaprajla
Dugo su ih v Beču skrivali
Mnoge dane tam su prebivali
Jednog dana vratili se svojoj grudi
Svakome se pogled na njih nudi
Svaki dan kraj njih je moći iti
Za pravicu pred bogom se tre ziti.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3469