Mladen, Darko i Dražen karike su bez kojih naša Bolnica ne bi funkcionirala jer bi bez njih svi – ostali gladni!
Oko 900 obroka svakodnevno se skuha i podijeli pacijentima Županijske bolnice Čakovec, od doručka do večere, a da bi iz kuhinje hrana stigla do svojih krajnjih korisnika, netko je do odjela treba i dovesti.
To je posao koji obavljaju Mladen Rep (51) rodom
iz Ivanovca, danas šemovečki zet, Darko Dravec
(45) iz Čakovca i Dražen Cirkvenčić (48) iz Male
Subotice, radnici na prijevozu hrane u Odsjeku za dijetetiku i
prehranu.
‘NEBREJU NAS SE DOČEKATI’
– Pacijenti moraju jesti tri puta na dan, a mi im hranu moramo dostaviti – bio petek ili svetek! Vozimo i obroke za dežurne liječnike, te gablece za medicinske sestre kad ne stignu do menze i nekad nas se nebreju dočekati – jednako nam se vesele i doktori i pacijenti!, govore Mladen, Darko i Dražen.
Mladen je tu najduže, ovaj posao radi već 24 godine, a šest
godina prije toga radio je u Bolnici na održavanju. Prije nego
preuzme popodnevnu smjenu vremena je dovoljno tek da kaže da mu
je raditi na dostavi hrane super, jer je ozračje dobro i kolege
su odlični, a u sve tajne njihova posla upućuju nas Darko i
Dražen.
Obojica su po struci konobari, ali Darko se od ugostiteljstva oprostio prije 15 godina, a Draženu je karijeru zaključila pandemija.
Za privatni mu je život taj zaokret, kaže Darko, bio preporod, jer bi i nakon popodnevne smjene kući stizao oko 19 sati, a posao s konkretnim radnim vremenom dobrodošla je promjena i Draženu.
‘POSIJANA’ KOLICA
– Tu sam godinu dana i polako se ‘odvikavam’ od restorana! Trebalo je vremena da se uhodam, nije bilo baš jednostavno pohvatati gdje se koji odjel nalazi i sve njihove šifre, ali dao sam si truda, napravio šalabahter i učio gdje je što, pojašnjava Dražen.
Nije sve uvijek teklo glatko, pa se prisjeća i situacije kad se do praonice vratio s 19 umjesto 20 kola.
– Na jednome odjelu nisu stigli podijeliti svu hranu, pa su pred dizalom ostavili dvoja kola, a ne troja. Nisam to primijetio, a tek kad sam se vratio shvatio sam da mi jedna nedostaju – a onda je trebalo otkriti gdje sam u bolnici ‘posijao’ još ta jedna, smije se Dražen.
Darko je pak, nadovezuje se, svojedobno sanjao spremnike s toplim napicima, koje također svakog jutra pripremaju i voze po odjelima – jedan sa zaslađenom kavom, drugi s nezaslađenom, treći sa slatkim čajem i četvrti sa čajem bez šećera – za 20 odjela, ukupno 80 spremnika!
‘UŠTIMANI’ S KUHINJOM
No, danas je, kažu, posao već uhodan, i uvijek ‘uštiman’ s kuhinjom.
– Kako se u kuhinji kola pune, tako ih mi krećemo razvoziti. Na
odjelu su obroci u roku osam do deset minuta, za čitavu nam
bolnicu treba oko sat vremena. Naravno, bez jurnjave, jer smo
odgovorni za hranu, treba voziti polako, oprezno i pažljivo,
pojašnjavaju naši sugovornici.
Jedini je problem, dodaju, ako se kojim slučajem pokvari dizalo, pa se hrana mora dopremiti ‘pješke’, ali nisu te situacije česte i, iako su malo napornije, nisu neizvedive.
– Jesmo mi osam sati na nogama, i nije posao koji se obavlja sjedeći u u uredu, ali opet nije ni fizički naporno kao da kopamo grabe. Osim toga, volimo komunikaciju sa sestrama i spremačicama na odjelima, a otkako smo u pandemiji pa se u bolnicu ulazi kroz stražnju trijažu, često smo pacijentima i informatori za lakše snalaženje po hodnicima i odjelima, pa i to doprinosi dinamici posla, kažu.
A bolnička hrana, pitamo naposljetku?
– Vrhunska je!, složni su Darko i Dražen.
Umjerena je i nutricionistički uravnotežena, a i po provedenim je anketama njome zadovoljno više od 80 posto korisnika.
Naravno, smiju se, da je doživljaj potpun tek ako je liječnička preporuka da vam je dozvoljeno jesti sve. Ako je propisana određena dijeta, kuhana riža i piletina uvijek će biti kuhana riža i piletina – tu pomoći nema, smiju se kolege.
Za kraj, i ravnatelj Županijske bolnice Čakovec Igor Šegović, dr. med., ističe da je na Mladena, Darka i Dražena izuzetno ponosan i sretan što su dio njihova kolektiva.