Rose Maria je prije tri godine iz Afrike stigla u obitelj Ribarić, a sestre Amy i Anni su je s nestrpljenjem i velikom radošću dočekale na aerodromu
Kad navršiš 18 godina, spakiraš svoje torbe te izađeš na ulicu. Nakon toga prepušten si samom sebi. Nemaš obitelj, krov nad glavom, nemaš se kome obratiti za pomoć… Životna je to priča mnogih mladih koji završe u domovima za nezbrinutu djecu, pa svoju sigurnost moraju stvoriti prije osamnaeste godine života, jer onda može biti već kasno.
S druge strane su ljudi koji zapinju u birokraciji u procesu
usvajanja djece. U to se uvjerila Andreja
Ribarić (43), čakovečka poduzetnica, danas majka triju
kćeri. Uz dvije biološke kćeri, poželjela je usvojiti još jedno
dijete, stvoriti mu dom i dati sigurnost.
– U Hrvatskoj je nepisano pravilo da prednost kod usvajanja imaju parovi koji nemaju djece, a s obzirom na to da već imam dvije kćeri, u startu sam blokirana. I parove bez djece koči papirologija unatoč tome što su domovi za djecu krcati. Ponekad je dovoljan jedan poziv bioloških roditelja i postupak usvajanja se prekida. Unatoč svemu, nisam odustajala, pa sam se okrenula mogućnostima posvajanja u inozemstvu. I tako je Rose Maria (9) prije tri godine iz Afrike stigla u našu obitelj, a sestre Amy i Anni su je s nestrpljenjem i velikom radošću dočekale na aerodromu, priča Andreja i dodaje:
– Proces usvajanja nije bio jednostavan. Hrvatska nema sporazume
o usvajanju s nekim zemljama, a i kada nađeš dijete u potrebi,
moraš sve sam odraditi i pronaći afričkog odvjetnika za ishođenje
dokumentacije, ističe naša sugovornica.
– U tim razgovorima sam otkrila da se svi susreću sa istim problemima: nedostatkom podrške i informacija te brojnim kočnicama sustava usvajanja.
Velika srca
Pa ako je i sustav zakazao, podrška ljudi nije izostala, prvenstveno u Centru za socijalnu skrb u Čakovcu, gdje su potrebnu dokumentaciju za Rose Mariu pripremili za samo nekoliko dana. Otvorenih ruku djevojčicu su dočekali i u I. OŠ Čakovec. Rose Maria je tada krenula u prvi razred gdje je toplo prihvaćena iako još nije govorila hrvatski, a učiteljica Marija Toplek i ravnatelj Siniša Stričak učinili su sve se dijete što prije prilagodi.
Ponukana svim iskustvima, Andreja je odlučila napisati knjigu, a povezala se i s Martinom Strahijom (41) iz Novog Sela Rok, volonterkom koja u Africi već duži niz godina radi u domovima za nezbrinutu djecu. Plod suradnje je osnivanje udruge ‘Ti nisi sam’ za pomoć našoj, ali i afričkoj djeci u pronalasku novoga doma.
Udruga
U udruzi će zastupati interese nezbrinute djece te raditi na promjenama i rješavanju problema u sustavu usvajanja:
– Cilj nam je osnivanje centra za nezbrinutu djecu koji će biti podrška mladima nakon izlaska iz domova. Također, želimo pomoći i parovima kod međunarodnog i domaćeg usvajanja, udomljavanja te pomoći nezbrinutoj djeci u Africi, ističu naše sugovornice.
A Martinina volonterska iskustva iz Tanzanije bit će
neprocjenjiva u radu.
– U Africi je velik broj nezbrinute djeca, a najveći problem su albino djeca čiji životi su ugroženi. Još uvijek ih se lovi kao trofeje jer dio Afrikanaca vjeruje da posjedovanje dijela tijela takve osobe donosi sreću. Vlada Tanzanije učinila je nekoliko dobrih pomaka u cilju zaštite, predsjednik je čak jednom objavio oglas za lov na albino ljude, a kada su se javila petorica lovaca, uhićeni su i pogubljeni. Taj radikalan potez utjecao je na javno mnijenje, no praznovjerje još uvijek nije iskorijenjeno. Stoga kroz rad udruge želimo pomoći u međunarodnoj zaštiti albino djece putem traženja azila i udomitelja, kao i osnivanjem domova i škola za djecu u Africi, ističe Martina.
Uz pomoć Martininih kontakata, udruga je kupila i ogradila zemljište u Tanzaniji gdje će se graditi nova školska zgrada. Škola će ujedno biti i dom za djecu, njih tridesetak – za početak.
– Gradit ćemo sukladno mogućnostima, a zahvaljujući udruzi sada možemo prikupljati i donacije, ističe M. Strahija.
– Svjesne smo da je pred nama mnogo posla te borbe s
vjetrenjačama na dva kontinenta, ali dječji osmjesi nemaju
cijenu, zaključuju Andreja i Martina, pozivajući zainteresirane
da im pomognu u radu.
Da ne ostanu sami…
Albino djeca zbog nedostatka melanina imaju brojne zdravstvene probleme. Afričko sunce prži im kožu pa se moraju štititi odjećom i kremama, a često im zbog sunca stradavaju i oči. Nažalost, kupnja naočala za njih je preskupa, pa koriste leće s objektiva starih fotoaparata da bi vidjeli čitati sa školske ploče. Zbog toga Martina odlazi u još jednu volontersku misiju, gdje će raditi s tim mališanima, a s Andrejom je izdvojila i desetero najpotrebitije djece iz ove skupine:
– Oni su potpuno sami, nemaju nikoga ni od rodbine. Potrebne su
im naočale, odjeća, školski pribor i kreme. Zbog visokih troškova
poštarine, takve artikle se ne isplati kupovati ovdje, ali se sve
to može nabaviti u Tanzaniji po puno pristupačnijim cijenama.
Stoga bismo voljele da nam se jave zainteresirani za kumstvo toj
djeci, pa da im svi zajedno pomognemo završiti školovanje i
olakšamo im svakodnevnicu, ističe Martina koja o problemima
albino djece nastoji senzibilizirati javnost, pa organizira i
predavanja diljem Međimurske županije.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj
3469
