STRAHONINČANKA MAJA MIKOLAJ ŽIVI ZA KOŠARKU Ovaj sport igra se ponajprije glavom

Maja je košarku počela trenirati još kao kao osnovnoškolka, često je igrala s dečkima, a danas je omiljeno lice u svijetu međimurske košarke...

Sportska suradnica tjednika List Međimurje za košarku odnedavno je Strahoninčanka Maja Mikolaj. Ta 27-godišnjakinja, dugogodišnja je igračica Ženskog košarkaškog kluba Radost Čakovec, trenerica je dječaka uzrasta U-9 i U-11 u Košarkaškom klubu Međimurje, bila je zapisničarka na utakmicama, sutkinja; košarku, premda će skromno reći da tome nije tako, ima u malome prstu. Sve je, kaže, počelo još u osnovnoj školi.

– Prvi doticaj s košarkaškom loptom bio je u sedmom razredu Osnovne škole Strahoninec. Zaigrala sam malo i rukomet, ali mi se zamjerio. Grub je. Košarka mi se nekako odmah svidjela, a to zahvaljujući i mojem nastavniku tjelesne i zdravstvene kulture Siniši Trajbaru.

U školi sam tada, kao i dosta puta kasnije u klubovima, igrala s dečkima. Prvi klub čija sam bila članica bio je tada poznati Košarkaški klub Ivanovec iz čijeg je dijela kasnije osnovan ŽKK Radost. S vremenom sam počela učiti i trenerski posao te dobila licenciju. S djecom je prekrasno raditi i sad ih imam oko 25 pa se ne možemo požaliti da nema dovoljno interesa za košarku, no još uvijek ima mjesta pa pozivam roditelje da dođu sa svojim mališanima i pogledaju što i kako radimo. Treninge održavamo svaku večer u dvoranama I. ili II. osnovne škole. Uz posao, ritam je dosta zahtjevan, ali dok se nešto voli, nije preteško, govori Maja.

Brza igra

Odgovarajući na pitanje zašto je toliko zavoljela upravo košarku, prisjeća se rečenice koju je često slušala od starijih kolega, da se nogomet igra nogom, rukomet rukom, a košarka – glavom.

– I u drugim sportovima, naravno, postoje strategije, planiraju se napadi, no u košarci se, zbog kratkoće napada, sve to odvija mnogo brže, ali i na manjem terenu od primjerice nogometnog. Vaš plan napada obrana često pročita, a onda je potrebno snalaženje, improvizacija. Zato se kaže da se košarka ponajviše igra glavom.

I sama igra se promijenila, pravila su drukčija u odnosu na prošla vremena. Ranije su bila poluvremena, danas se utakmice dijele na četvrtine. Napad je nekad trajao 32 sekunde, a danas 14 ili 24 sekunde. To cijelu stvar čini još zanimljivijom, zaključuje dodajući da utakmice rado gleda i na televiziji, s time da preferira europsku košarku, odnosno stil igre.

Spomenimo i da je Maja niz godina bila i članica Čakovečkih mažoretkinja, u vrijeme dok su nizale europske i svjetske uspjehe.

* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3467