U proučavanju tipova djece, uočila sam kod kojih je to izraženije i kako ih podučiti da djeluju drugačije.
Ima te neke djece koja umjesto da govore, viču ili pak se ljute
kada nešto ne mogu dobiti. Nije tako kod svakog djeteta. Neki su
glasniji od drugih. U proučavanju tipova djece, uočila sam
kod kojih je to izraženije i kako ih podučiti da djeluju
drugačije.
Dijete do sedme godine će svoje nezadovoljstvo pokazati
nezadovoljstvom odnosno – negodovat će, bacati se, lupati i
udarati. Vjerojatno će i plakati ali ne uz preglasno deranje.
Što je dijete više kinestetički tip to će sve ovo nabrojano biti
izraženije. Kod auditivnih tipova djece se uz sve ovo
nabrojano pojavljuje i deranje, glasno vrištanje i izrazito
glasni plač, u većini slučajeva bez suza. Dok će vizualno dijete
vjerojatno raditi dramu, trčkarati i gestikulirati, raditi face
ili glumatati nezadovoljstvo.
Djeca to ne rade namjerno nego nisu svjesna toga. Kada ih
proučavaš sa strane, onda uočavaš te detalje.
Roditelji se nekako najteže nose s glasnom djecom ili pak djecom
koja se samoozljeđuju. Samoozljeđivanja postoji više vrsta te je
važno individualno se pozabaviti time te preporučujem
individualno savjetovanje.
Dijete koje glasno plače, dere se i viče, radi to zato kako bi
naglasilo svoju bol. Ako je jače povrijeđeno, tada će glasnije to
činiti. Ako nije jako povrijeđeno, jačina neće biti toliko
velika. Ono vama roditeljima želi poslati poruku koliko mu je
teško u toj situaciji. To najčešće rade u situacijama kada nije
po njihovom, kada žele doći do izražaja, kada žele vašu pažnju pa
čak i u situacijama ljubomore na braću i sestre.
U vrtiću i školi znaju glasno izražavati negodovanje, čitati
poluglasno, ispuštati neartikulirane zvukove, pjevušiti ili pak
totalno drugu krajnost – povlačiti se u sebe i svoju tišinu. Vole
se izolirati od drugih tako da biraju mjesta na kojima je tišina
jer ih buka izuzetno umara iako je i sami stvaraju ali nesvjesno.
Dijete koje se tako ponaša, svega toga uopće nije svjesno.
Ako želimo promjenu u ponašanju, važno je da mu osvijestimo
ono što mi primjećujemo a ono ne shvaća.
Možete ga snimiti kada se dere ili drami te u nekim ugodnim
situacijama tijekom razgovora, pokazati kako to vama izgleda.
Vrlo je važno da se kao roditelj izrazite emocionalnim riječima
kako bi dijete shvatilo vašu podršku i namjeru.
‘Brine me kada kreneš vikati…’, ‘Rastužuje me što ti ne mogu
pomoći u tom trenutku i osjećam se bespomoćnom.’, ‘Kako ti mogu
pomoći i što mogu učiniti za tebe kada si u takvom stanju?’.
Takve i slične rečenice upotrebljavate kada u miru želite pronaći
rješenje situacije koja vas brine. Sve ovo možete izvesti s
djetetom starijim od 3 godine dok ćete za ono mlađe morati vi
biti mozak čitave priče ili pak dođite da zajedno na
individualnom nađemo rješenje.
Osim toga je važno znati da se takvom djetetu ne obraćate jednako
glasno ili glasnije jer ima osjetljiv auditivni dio te će
vjerojatno zatvoriti rukama uši ili pak vas neće htjeti slušati.
Što mu se tiše obraćate to ćete ga naučiti nositi s tom
situacijom.
Vjerojatno poznajete neke ljude oko sebe koji su po prirodi
glasniji?! Ako je i vaše dijete takvo, možete to ublažiti ako
krenete od malih nogu ali računajte na to da priroda djeteta
ostaje takva kakva jest. Važnije je da kao roditelj prihvatite
vlastito dijete nego da ga osuđujete i rušite mu samopouzdanje.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.