Goran Žižek imao je 19 godina kad je iz rodnih Slemenica otišao u Italiju u potrazi za novim iskustvima i znanjima. Tamo je proveo deset godina, a ukupno je u ugostiteljstvu 'uknjižio' čak 22. Usavršavao se od pomoćnog konobara, sommeliera, barista i koktel-majstora do voditelja vrhunskih ugostiteljskih objekata, a posluživao je i neke poznate face, poput Erosa Ramazzottija i Sophije Loren! Posljednje tri godine posvetio se prenošenju svojeg bogatog znanja mladim naraštajima kao strukovni učitelj u Srednjoj školi Prelog
Čakovčanin Goran Žižek iza
sebe ima pune 22 godine ugostiteljskog iskustva, a posljednje tri
svoje zavidno znanje i vještine kao strukovni učitelj
ugostiteljskog posluživanja prenosi učenicima Srednje škole
Prelog.
Goran je 1998. godine završio Gospodarsku školu Čakovec, tad u
prvome naraštaju konobara. Još mu je od djetinjstva želja bila
raditi upravo taj posao i da danas mora birati, kaže, ponovo bi
odabrao isto.
– Moji su stric i strina Radovan i
Danica Žižek ugostitelji, stric
je nekad bio šef kuhinje u legendarnoj Međimurskoj hiži, pa sam
kroz stručnu praksu i ja prošao sve ondašnje Unionove objekte –
Međimursku hižu, Hotel park, Kineski restoran i Riblji restoran.
Tu sam dobio priliku svladati sve vještine koje bi jedan konobar
trebao posjedovati, što je današnjim učenicima teško, jer ribljih
restorana kod nas uopće nema, i djeca nemaju gdje naučiti
posluživanje pred gostom, filiranje ribe ili miješanje tatarskog
bifteka, pojašnjava Goran.
Želja za više
Po završetku školovanja, odmah se zaposlio u Zlatnom podrumu, još
jednom nekadašnjem kultnom čakovečkom restoranu, a nakon dvije
godine došao je trenutak za velike životne odluke.
– Bio sam zadovoljan svojim poslom, ali nije me u potpunosti
ispunjavao jer sam želio vidjeti nešto novo i drugačije. S
obzirom na to da su moj stric i teta u međuvremenu za poslom
otišli u Italiju, pa se odlučili vratiti, ja sam donio odluku da
ću otići tamo. Bilo je to 1999. godine, imao sam 19 godina i bilo
mi je, naravno, teško napustiti roditelje i prijatelje. Svi su
mislili da neću izdržati niti tjedan dana jer će mi previše
nedostajati. Međutim, prvih godinu dana nisam uopće dolazio kući,
a u Italiji sam ostao punih deset godina, govori Goran.
Zaposlio se u restoranu La Cucina di Crema u Trevisu,
jednom od najboljih restorana u sjeverozapadnoj Italiji. Prvih je
godinu dana radio kao pomoćni konobar, jer još nije poznavao
jezik, a kad je tečno progovorio talijanski, počeo se usavršavati
u posluživanju vina i sommelierstvu i iduće je četiri godine
radio samo taj posao, da bi potom napredovao do glavnog voditelja
tog ugostiteljskog objekta.
– Tamo sam proveo ukupno deset godina, to je restoran baš po
mojem ukusu gdje sam stekao veliko iskustvo, sklapao sam poslove
s mladencima, organizirao vjenčanja, primao narudžbe, a znala su
se među gostima naći i neka svjetski poznata lica poput
Sophije Loren, Erosa
Ramazzottija i Laure Pausini. Bilo mi
je prekrasno, ali polako mi je počelo nedostajati imati nekoga s
kim bih mogao sve to podijeliti. A onda sam se neočekivano preko
ušiju zaljubio u svoju Ivu, oženili smo se i
tako sam se vratio u Hrvatsku, smije se Goran.
Do posla uz List Međimurje!
Za posao, kaže, nije brinuo, jer je znao da svatko tko voli i zna
raditi svoj posao neće imati problema s pronalaženjem zaposlenja.
– S obzirom na to da nakon deset godina u inozemstvu nisam
poznavao ugostiteljsku scenu u Međimurju, uzeo sam List
Međimurje i krenuo pretraživati oglase. Uspješno!
Zaposlio sam se najprije kao voditelj bowling arene u
Lendavi, potom i u jednom tamošnjem vrhunskom restoranu, a onda
sam se naposljetku vratio u Hrvatsku. Prošao sam još nekoliko
ugostiteljskih objekata, a već sam prije na poticaj moje
strukovne učiteljice Vesne Škvorc počeo
razmišljati i o polaganju pedagoških kompetencija. Moram joj
iskreno zahvaliti jer da nije bilo nje, danas ne bih bio tu gdje
jesam. Na predavanja sam na Hrvatsko katoličko sveučilište krenuo
kad sam postao voditelj jednog noćnog kluba u Čakovcu, jer sam
vikendima popodne stizao na predavanja, noću bih radio, a kroz
tjedan učio, i kad sam položio pedagoške kompetencije, stigao je
poziv iz Srednje škole Prelog da se pridružim njihovoj ekipi i
mogu reći da je to bio poziv koji sam čekao čitav svoj život,
iskreno govori Goran.
Poslovna obitelj
U svojoj je karijeri, naglašava, uvijek birao raditi tamo gdje
vlada obiteljsko ozračje, a to ga je dočekalo već u Italiji gdje
su ga vlasnici primili kao vlastito dijete. I u Srednjoj školi
Prelog je, kaže, kolektiv poput obitelji.
– Svi su timski igrači, počevši od našeg ravnatelja
Tomislava Gregura koji je po meni najbolji
ravnatelj, zaista puno ulaže i u Školu i u djelatnike. I moram
istaknuti kolegicu strukovnu učiteljicu kuharstva Anicu
Naranđu, koja mi je u ove tri godine jako puno pomogla,
kao i moj prethodnik Josip Bajsić, ističe Goran.
U ulozi učitelja uživa, dodaje, iako ga žalosti što je zanimanje
konobara danas izrazito podcijenjeno, pa ove godine u ovo
zanimanje nije upisan – niti jedan učenik!
– Mislim da je tu najveći problem percepcija da je to posao kojeg
može raditi svatko, a nije. Školovanog konobara uvijek se može
prepoznati po pristupu i manirama. Komunikativan je, profinjen,
fin, uglađen i nenapadan. Poznaje načine rada i sigurno vas neće
pitati ‘kaj buš’ kad sjednete na kavu, pojašnjava, pa dodaje da
je uz to, konobar zanimanje za kojim uvijek vlada velika
potražnja.
Iz Srednje škole Prelog, naglašava, izlaze konobari i hotelijeri
spremni za bilo koje radno mjesto, od diskoteke do vrhunskog
restorana ili hotela, a važno je da nastave raditi na sebi svojem
znanju, baš kao što i on radi i uči, i učit će čitav svoj život.
– Još uvijek ulažem u svoje znanje, što kroz razne radionice,
tečajeve ili sajmove, što kroz Erasmus projekte koje provodimo u
školi i kroz koje našim učenicima omogućujemo stručnu praksu u
drugim zemljama i drugačijem okruženju. Jedan od njih je i moja
La Cucina di Crema u kojoj smo bili, evo, baš jesenas,
kaže naš sugovornik.
Ni milimetra!
Iako ga je zbog vedre naravi teško zamisliti kao strogog
učitelja, kaže da učenicima na početku nastavne godine postavi
određene kriterije od kojih ne odstupa niti milimetra.
– Radnu odjeću, u koju spada i gumica za kosu, mogu zaboraviti
jednom u polugodištu, a kad se to ponovi – upisujem jedinicu. Ali
zato se drugi put više ne dogodi, smije se Goran, pa ističe da je
obrazovanje dvosmjerni proces jer i on uči od svojih učenika, a
sav uloženi trud mu se, kaže, vrati dvostruko.
A najsretniji je, ističe, što i njegova kćer, desetogodišnja
Luna, već sad zna da želi raditi u turizmu,
jednog dana kao menadžerica voditi neki restoran, hotel ili
resort, a prve korake na tom putu, odlučila je, želi naučiti –
upravo u Srednjoj školi Prelog.