Prošlog su petka u Županijskoj bolnici Čakovec izvedeni prvi endoskopski zahvati urološkog liječenja na djeci, koji su se dosad izvodili u samo pet velikih kliničkih centara u Hrvatskoj. Novom velikom iskoraku u razvoju dječje kirurgije u našoj Bolnici doprinijele su i Mesna industrija Vajda i Grupa Pivac vrijednom donacijom endoskopskog uređaja, a tim smo povodom razgovarali s predsjednikom Uprave Vajde d.d. Alenom Kajmovićem
Za početak, kako je došlo do suradnje sa Županijskom bolnicom Čakovec?
– Kao i u puno slučajeva, s jedne strane slučajno, a opet kao da
se sve to skupa moralo dogoditi. Naime, do same suradnje ne bi
došlo da se nije uključio zajednički prijatelj specijalista
dječje kirurgije dr. Svena Pala i mene,
Vanja Ovčar, koji nas je povezao i upoznao me s
dijelom situacije i planova. Vanja je znao kako su to priče iz
kojih se ja najčešće jednostavno ne mogu isključiti, odnosno,
moram se u njih nekako uključiti jer sam prije 11 i sam godina
bio teško bolestan. Taj mi je isti bolnički sustav spasio život i
doveo me u situaciju da danas živim gotovo bez ijedne trajne
posljedice. Zato gdje god mogu i kad mogu pokušavam
pomoći.
Uređaj je doniran još u jeku pandemije, kad je velika potreba bila za respiratorima, ali Vi ste se odlučili za drugi smjer, biti dodatni vjetar u leđa jednom novom odjelu i mladoj ekipi koja u našu Bolnicu uvodi medicinu koja je dosad bila dostupna samo u velikim gradovima – kako to?
– Da, svi inicijalni razgovori su se dogodili u studenom 2020.
godine, u jeku pandemije COVID-19. Svi su govorili o nabavkama
respiratora, kupovali su ih pojedinci i tvrtke, općine i gradovi.
Imao sam osjećaj da se sve odvija bez nekog dugoročnije
planiranog djelovanja i da se zapostavlja nabavka druge opreme
koja je također izuzetno potrebna za liječenje drugih bolesti
koje s pandemijom nisu nestale.
Pokušavali smo misliti na duže staze, razmišljati nekoliko koraka unaprijed, svjesni da će ovoj strci oko pandemije doći kraj. I smatram da smo uspjeli u naumu, jer se danas Čakovec, što se tiče dječje kirurgije, nalazi na karti Hrvatske bok uz Zagreb, Rijeku, Split i Osijek.
A ta mladost ekipe koju ste spomenuli je bila samo dodatni poticaj, jer nije trebalo dugo da shvatimo da oni imaju ne samo viziju nego i jasno utvrđen put što, kako i kada. A to se jednostavno mora i cijeniti i poduprijeti. Ova dodana vrijednost na Odjelu dječje kirurgije ima značajnu ulogu ne samo za Međimurje nego i za cjelokupni sjever Hrvatske, te sam zato i posebno ponosan što će u povijesti ostati zapisano da su značajnu ulogu u tome odigrali Vajda i Grupa Pivac.
Bez ovakvih suradnji, kako ste naglasili na nedavnoj konferenciji za novinare, bez toga da lideri u poduzetništvu – a Vajda je upravo to – vraćaju društvu i zajednici u kojoj žive, nema napretka…
– Tako je… Uporno ističem da tvrtke poput Vajde imaju i svojevrsnu obvezu potpomagati razvoj sredine u kojoj se nalaze, podržavati ljude i svojim primjerom donositi, stvarati neke nove vrijednosti koje će olakšati ili još bolje unaprijediti kvalitetu života ‘malog čovjeka’. To se ne može uvijek, da se razumijemo, ali povremeno uključivanje u pojedine projekte poput ovoga je svakako dobar put. Neki mi kažu da je upravo ova situacija dokaz nemoći sustava zdravstva, ali ja volim misliti da je ovo dokaz da ona dobra stara solidarnost nije nestala i da još postoji u našim ljudima. A to je po meni pravi, ako ne i jedini put…
I obitelj Pivac spremno je prihvatila ideju donacije, nisu dvojili ni trenutka, iako je riječ o doista velikom novčanom iznosu…
– To mi je posebno drago, iz više razloga. Mnogi im lijepe raznorazne etikete bez da ljude poznaju, kako se to inače zna raditi. Ovo nije prva ovakva pomoć Pivaca, samo je možda prva na ovim prostorima koja je dobila takvo medijsko praćenje. Kada se nešto stvara iz temelja, desetljećima kroz nekoliko generacija, kada nešto ne dobijete na pladnju poklonjeno, kada se borite za svaku kunu i svakog radnika onda je jedno sigurno – nikada ne izgubite onaj kontakt s malim čovjekom i uvijek imate na pameti koliko je upravo on bitan. A ovime su Pivci, što se mene tiče, pokazali upravo to.
Ovo je možda najljepši primjer društveno odgovornog poslovanja u praksi, ali kad je u pitanju Vajda, ono obuhvaća i brojne druge angažmane, čak i na mikrolokacijama Međimurja. Možemo istaknuti kao primjer stipendije za buduće mesare, potpore uspješnim i perspektivnim sportašima i sportskim projektima, suradnju s drugim poduzetnicima u nekim novim društveno korisnim idejama, prisutnost u brojnim događanjima…
– Da, otkad sam došao u Vajdu pokušavao sam ju otvoriti prema
društvu u malo većem i značajnijem obimu nego je to bio slučaj
prije. Stipendije su svakako bile početak te priče koju smo
temeljili na našim potrebama i manjku radne snage te su se
pokazale kao pun pogodak. Moram napomenuti da je upravo
zahvaljujući ovom sustavu stipendiranja došlo do gotovo potpunog
oživljavanja interesa za zanimanje mesara. Kroz nekoliko dana
ćemo predstaviti i novu generaciju mesara u Srednjoj školi
Prelog, imam informaciju najbrojniju do sada, što je jednostavno
fenomenalno. Malo tko je očekivao nešto takvo…
S druge smo strane pokušavali doprijeti do najmanje sredine i poduprijeti njihove aktivnosti, koliko je to moguće, i time poslati jasnu poruku da, unatoč mnogim kuloarskim pričama, Vajda nije nikud otišla i tu ostaje.
Tu Vajda, naravno, ne planira stati, što je sljedeće?
– Idemo polako dalje. Sada ćemo se fokusirati na to da godinu u poslovnom smislu završimo u planiranim okvirima. Ljetna sezona je gotova, mrvicu ćemo uzeti zraka, ali nas onda čeka uvijek užurbana jesen.
Nema stajanja, to si ne možemo priuštiti, a što se tiče budućih projekata koje ćemo podržati, vidjet ćemo u kojem će se smjeru stvari razvijati. Za one poput ovakve pomoći za bolnicu smo uvijek spremni razgovarati.
