- Rijetko koji Dobravčan zna za ovo, a vjerojatno ne znaju niti povjesničari, tvrdi legendarni međimurski obućar i zaljubljenik u prošlost svojeg mjesta Antun Benko iz Donje Dubrave
Nakon što je nedavno s čitateljima Lista Međimurje podijelio
legendu o dobravskom pozoju, Benko i njegov
prijatelj i sumještanin Josip Kuzmić ovaj su nas
puta odveli u šumu zvanu Meka koja se nalazi uz cestu koja iz
Donje Dubrave vodi prema Koprivnici.
Usred teško prohodnog terena sakrio se kamen, čvrsto i tko zna
koliko duboko ukopan u tlo, a koji je, kažu naši sugovornici,
predstavljao graničnu oznaku između nekadašnje Kraljevine
Hrvatske i Slavonije te Mađarske. Radi se o razdoblju iz druge
polovice 19. stoljeća, kad je Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868.
godine uređen položaj Kraljevine Hrvatske i Slavonije kao
samosvojnog kraljevstva unutar Austro-ugarske monarhije.
Međusobni državnopravni odnosi prethodno su bili prekinuti 1848.
godine kada je Hrvatski sabor, nakon uspostave samostalne vlade
za Ugarsku, odbio priznati mađarsku vladu kao zajedničku,
raskinuvši na taj način državnopravne veze s Ugarskom. Nagodbom
su međutim Međimurje i Rijeka pripali Mađarima pa je, po svemu
sudeći, nedugo zatim postavljen i granični kamen i to – uz Dravu.
Benko i Kuzmić naime ističu da je, po nekadašnjim pričanjima
njihovih starijih, upravo kroz Meku, a odatle vjerojatno i ime
šumi, prolazio stari tok Drave. U prilog tvrdnji pokazuju nam
usjek preko kojeg treba proći kad se prilazi kamenu koji je,
uvjereni su, nekad bio riječno korito. A kad je riječ o samom
kamenu, na njemu su s jedne strane uklesana slova KHS (Kraljevina
Hrvatske i Slavonije), a sa suprotne MO, odnosno Magyarország što
je mađarsko ime za Mađarsku. Benko je, kaže, za kamen, doznao
slučajno od prijatelja.
– Naša Dobrava prepuna je ovakvih zanimljivosti, zaključuju Benko
i Kuzmić.
Orešec i Ropače
Tako se nedaleko od šume Meka nalazi i područje zvano Orešec.
Podsjetimo, kako smo već svojevremeno pisali, riječ je o predjelu
u kojem su brojni mještani Donje Dubrave nekad uzgajali vinovu
lozu.
– Tu je bilo hektara i hektara gorica, a danas su tek pokoje.
Iskrčene su ili ostale prepuštene same sebi pedesetih godina
prošlog stoljeća kad su komunisti uveli visoke poreze, odnosno
čokotarine, priča Benko.
Ipak, o tome da područje kao stvoreno za uživanje u prirodi ne
padne u potpuni zaborav, brine neformalna skupina građana koja si
je nadjenula naziv Oreška grupa. U srcu Orešca,
na lokaciji zvanoj Ropače, tako su revitalizirali zdenec sa
čigom, ropačko kočo i stezo i tamo se okupljaju više puta
godišnje.
Posebno je živo u ovom dijelu godine kad se slavi Bartolovo kao
nagovještaj početka zrenja grožđa te se postavljaju i klopotci da
rastjeruju nebeske štetočine.
* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj
3462