U posljednje dvije godine zbrinuli su i liječili više od 300 pasa, troškove su pokrili uz pomoć donatora. Za to vrijeme veterinarska inspekcija provodila je nadzor i utvrdila da je program kastracije proveden temeljito i učinkovito
Da nisu završili u skloništu, više ih ne bi bilo. Pregaženi, slomljenih kralježnica, šugavi, puni glista, ranjeni. U posljednje dvije godine u skloništu Prijatelji Čakovec zbrinuto je više od 300 pasa iz romskih naselja, uglavnom iz Kuršanca i Paraga. Trošak njihova liječenja i zbrinjavanja prešao je 300.000 kuna, sklonište ih je prikupilo uz pomoć svojih donatora.
– Sreća je da nam ljudi dojave za pse kojima treba pomoć pa se za neke i uspijevamo izboriti. No, za neke smo doznali prekasno i nismo ih uspjeli spasiti – kaže nam Aleksandra Hampamer, voditeljica skloništa. Prije nekoliko dana iz Kuršanca im je stiglo štene koje ima tek pet mjeseci – puno rana, iz njih izlaze crvi, jako mršavo, pothlađeno i u sepsi. Zbrinuli su i kujicu koja je sva u ranama od šuge lutala romskim naseljem. K njima stižu psi koji su zanemarivani mjesecima, neki su bili toliko gladni da su i kamenje jeli. – Nakon završetka prve faze projekta kastracije i liječenja pasa u romskim naseljima u Međimurju u skloništu je u 2019. bilo gotovo 800 pasa. U 2019. nismo primili nijednog psa iz tih naselja, izgledalo je da projekt ipak ima rezultate. A onda je opet krenulo – kaže voditeljica. Pitaju se u skloništu do kada će Romi nastaviti dovlačiti nove pse u naselja i do kada će se većinsko stanovništvo rješavati svojih “viškova” tako da ih ostavljaju pred romskim naseljem ili sa starim željezom, baš poput neke stvari, predaju Romima. Pitaju se i zašto Zakon nije jednak za sve? Kako je moguće da u romskim naseljima žive psi koji nisu označeni mikročipom, iako je to obaveza vlasnika psa još od 2004. godine?
Ako nisu čipirani, to znači da nisu ni cijepljeni protiv bjesnoće. Ističu da sklonište ne može ovaj problem riješiti ako se ne uključe sve mjerodavne institucije u državi. Imaju li planove kako dugoročno riješiti evidentnu nebrigu o psima u romskim naseljima u Međimurju i kako će zbrinuti te pse, pitali smo Ministarstvo poljoprivrede? Je li nakon kastracija u 2018. obavljena kontrola populacije pasa u romskim naseljima u Međimurju i hoće li se i kada nastaviti projekt kastracije pasa?
– Provedba Naredbe o načinu i financiranju kontrole razmnožavanja napuštenih pasa na području Međimurske županije započela je 2018., za što je Ministarstvo poljoprivrede izdvojilo 3,057.300,00 kuna. Kako bi se pratila učinkovitost provedbe propisanih mjera Ministarstvo je tijekom 2020. i 2021. izvršilo kontrolu utrošenosti financijskih sredstava dodijeljenih Jedinicama lokalne samouprave temeljem potpisanih Ugovora. Kako sredstva nisu do kraja utrošena, JLS su u suradnji s veterinarskom inspekcijom, skloništem za životinje, veterinarskim organizacijama i policijom te nacionalnom manjinom na tom području i dalje u obvezi ispunjavanja svih mjera određenih Naredbom – stoji u odgovoru Ministarstva.
Ističu da se mjera nastavlja dok se na temelju procjene rizika u odnosu na brojnost populacije napuštenih i nesteriliziranih pasa ne steknu uvjeti za njeno ukidanje ili do utroška planiranih sredstava. Ministarstvo poljoprivrede je, kažu, uputilo i dopis Državnom inspektoratu i tražilo osiguranje nadzora nadležnih veterinarskih inspektora nad provedbom mjera kojima je svrha rješavanja problematike razmnožavanja napuštenih pasa na području Međimurske županije. Ističu kako je u romskim naseljima Međimurske županije potrebno sustavno djelovati tako da se ukazuje na mogućnosti i djeluje edukativno na zajednicu pružanjem svakog oblika pomoći.
– Po završetku provedbe projekta na području Međimurske županije, koji još traje, napravit će se evaluacija kao pokazatelj za daljnje aktivnosti vezano za jačanje svijesti o obvezi vlasnika kućnih ljubimaca. U tijeku je izrada kampanje o navedenom – kažu iz Ministarstva i ističu kako se mjera mogućeg financiranja kastracije napuštenih pasa na pojedinim područjima primjenjuje prvenstveno u svrhu skrbi za napuštene pse smanjivanjem njihovog broja, i to onda kad sva druga predviđena zakonodavna sredstva nisu dala rezultate, te se ne može smatrati redovnom mjerom za smanjenje populacije napuštenih pasa.
Iz Državnog inspektorata na pitanje jesu li sudjelovali u nadzoru provođenja mjera i što je pokazala kontrola populacije napuštenih pasa odgovaraju da su nadzori provedeni tijekom 2019. i 2020. godine. – Utvrđeno je kako je velika većina pasa u romskim naseljima Međimurske županije obuhvaćena mjerama propisanim Naredbom te se smatra da je program proveden temeljito i učinkovito – odgovaraju iz DIRH-a.
I dok su rezultati nadzora pokazivali kako je program proveden temeljito i učinkovito, već tijekom prošle godine novi psi dolazili su u sklonište. I to iz naselja u kojima je, kako kažu nadležni, sve super odrađeno. ‘Velika većina’, izgleda, ipak nije bila dovoljna da se zaustavi razmnožavanje i patnja životinja o kojima se nitko ne brine. S obzirom na to da nisu čipirani, ne može se baš tako lako dokazati ni čiji su. Kad se i dokaže, kazne za vlasnike nisu primjerene, a najčešće ni takve ne mogu platiti. A oni kojima se dosudi društveno koristan rad nemaju ga gdje odraditi jer nitko ih ne želi primiti. Hoće li novi gradonačelnici i načelnici donijeti promjenu u odnosu prema zbrinjavanju pasa, na što ih obvezuje i Zakon, moglo bi se vrlo brzo vidjeti. Kako neslužbeno doznajemo, na posljednjem sastanku razgovaralo se upravo o tome. No, dok se nešto ne promijeni, bolesne, ozlijeđene i zlostavljanje životinje i dalje će spas pronalaziti u skloništu. O njima će se brinuti ljudi koji zbog mučnih scena već godinama ne spavaju mirno, a sami ne mogu ništa. Osim liječiti rane i njegovati bolesne.
Pomoći im možete i novčanim donacijama za troškove liječenja i brige, uplatom na HR3323400091116025375, ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec. Na Facebook stranici skloništa možete pratiti priče o psima kojih je svakim danom sve više. Unatoč temeljito i učinkovito provedenom programu. Možda je ipak vrijeme i za malo drukčiji pristup – oni koji nemaju uvjete za pse, ne bi ih trebali ni imati. I to im jasno treba reći.