U borbi protiv zlatne žutice pomaže samo zajednički nastup i - kažnjavanje neodgovornih
Krešimira Lovreca, poznatog vinogradara i vinara s vrha Stanetinskog brega u Svetom Urbanu zatekli smo baš kad se spremao prskati. Na imanju Lovrecovih diče se statusom ekološkog proizvođača vina pa stoga upotrebljava biljna ulja koja su prirodni insekticidi i repelenti. Kaže da je podjednako učinkovita, jedino je nešto skuplja. Riječ je o borbi protiv američkog cvrčka, prijenosnika virusa koji uzrokuje zlatnu žuticu i desetkuje naše vinograde.
– Trebali bismo svi zajedno više slušati preporuke poljoapoteka i
mr. sc. Milorada Šubića kad prskati. Da smo
usklađeni, bili bismo uspješniji u borbi protiv zlatne žutice,
pričao nam je Krešimir Lovrec dok je sjedao u omaleni traktor
kojim može upravljati kroz vinograd.
Potom nam je otkrio kako je, nažalost, područje od Perjaka, preko Stanetinskog brega prema Velikom Kozlovčaku jedno od glavnih žarišta žutice u Međimurju.
Iz korijena
– Dramatično je bilo prije dvije godine, ali smo je malo suzbili. Kako gospodin Šubić kaže – dobivena je bitka, ali ne i rat. A njega nećemo dobiti dok ne počne kažnjavanje neodgovornih pojedinaca. Samo pogledajte preko ceste, kod Slovenaca gotovo je više nema. A bolest nam je stigla u isto vrijeme, prije desetak godina i to preko sadnica. Oni su je svojom disciplinom suzbili. Tamo inspektori dođu, označe trs i daju ti rok od nekih tjedan dana da ga iskrčiš i spališ s korijenom. Kad se vrate, za trs koji nije saniran kazna je, mislim, deset eura. Pa ti izvoli imati 500 zaraženih trsova, priča nam Lovrec, sad već spreman za prskanje u vinogradu u kojem ima cabernet sauvignona, syraha i žutog muškata.
Pokazuje nam rubni dio vinograda te jasno vidimo poneki obogaljeni trs s kojeg je odrezano sve mlado. Prvom prilikom bit će iščupan s korijenom i bačen u oganj.
– Čim je zaražena jedna mladica zaražen je cijeli trs, sve do korijena. Ne znači ništa odstraniti samo dio trsa, tu ljudi griješe. Ukoliko gore i ima nešto grožđa ne bi ga smjeli preraditi. Ono je kiselo i gorko i silno kvari kvalitetu vina. Ljudi pak žele pričekati berbu i tek onda djelovati. U ratu nema milosti, a žutica nam se širi geometrijskom progresijom. I ovo što vidimo je od lani; posljedice ovogodišnje zaraze još niti ne vidimo, priča nam Lovrec i pokazuje žutu ploču u vinogradu na čiju su se ljepivu površinu uhvatili razni nametnici. Postavio ih je na sve strane te mu, između ostalog, pokazuju koliko je američkih cvrčaka u pohodu. Sitni su poput vinske mušice, ali je virus koji prenose poguban za egzistenciju vinara.
Namjerno puštaju?
– Zbog jednog susjeda koji je kasnio godinu dana i iskrčio
zaraženi vinograd tek nakon naše prijave fitosanitarnoj
inspekciji i mi smo morali iskrčiti 500 trsova. Svaki ozbiljniji
vinogradar ima susjeda sa zapuštenom parcelom ili nestručnog
vikendaša, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Ima ih i koji
kažu kako oni ne misle prskati insekticidima. Ljudi počinju
shvaćati što im govorimo, no, opet ti zamjere ako mu sam odrežeš
trs. To je problem, pitanje je što je jače, privatni posjed ili
nečija egzistencija? Stanje nije dobro, poznanik iz susjednog
Koga (Slovenija) me čak napao, da što radimo mi Hrvati… I njih
ugrožavamo. Puno je tamo Međimuraca i drže se reda. A tu kod nas
i Slovenci imaju zapušteni vinograd. Ne krivim čak ni same
inspektore, procedure su nam komplicirane, a njih je premalo,
podijelio je ovo breme s nama Lovrec.
Za kraj, otkriva nam kako je na sastanku s vinogradarima rečeno da ima i onih koji namjerno puštaju zarazu u vinograd!
– Šubić je izjavio da neki namjerno čekaju 20 posto zaraze kako bi se mogli prijaviti na mjeru Europske unije za obnovu vinograda. Ukoliko je to istina… – raširio je Lovrec ruke na suncu koje je toga dana palilo urbanske vrhove, sklopio ih smjerno, sjeo u traktor s priključenom prskalicom i otišao pridonijeti koliko sam može.
* Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3461