Čakovečke ulice ovih su dana filmski set kratkometražnog igranog filma 'Čakovec, Međimurje', autorskog projekta dvojice Čakovčana – redatelja i producenta Vanje Nikolića i glumca i glazbenika Igora Bakse. U glumačkoj ekipi su i poznati glumci s malih ekrana, Vladimir Tušek Posavec i Momčilo Otašević
– Momčilo, to si ti?! Ljubomoran sam jer moja cura samo tebe gleda, oduševljeno je jučer na setu u Ulici Ruđera Boškovića glumcu dobacio Mustafa Ignac, koji je na poznato lice naletio slučajno, u prolazu s mlađim bratom Nikolom.
Srdačni i susretljivi, Momo i Vladimir rado su se pozdravili i fotografirali sa svima koji bi ih između klapa povlačili za rukav, a za naš grad, u kojem su prvi put dovoljno dugo da ga stignu i razgledati, nižu samo pohvale.
– Jedno je kad dođeš popodne i odigraš predstavu pa grad ni ne vidiš, ali sad sam se malo osvrnuo, prošetao, bio sam u dvorcu Zrinskih koji ima ozbiljnu povijesnu priču i grad je doista super. Znao sam da je Međimurska županija najnaprednija, i u financijskome smislu, i to se doista vidi, svi su jako ugodni, opušteni, nasmijani. Za moj ukus možda je sve malo mirno, ali ostaje dojam da ovdje funkcionira, iznosi dojmove Vladimir Tušek Posavec.
Momčilo Otašević na to dodaje da je i sam iz maloga mjesta, Cetinja u Crnoj Gori i navikao je, kaže, da u gradu navečer nema nikoga.
– Nije mi to ništa novo i odgovara nam za priču koju je Vanja smislio, govori.
A u priči koja je originalna zamisao dvojice Čakovčana, redatelja i producenta Vanje Nikolića i glumca i glazbenika Igora Bakse, radnja se gradi upravo oko Čakovca, mirnog gradića na sjeveru Hrvatske.
Dvojica sumnjivih muškaraca, koje tumače Momčilo i Vladimir, iz
srca Balkana stižu u grad u gluho doba noći i u toj se uspavanoj
sredini susreću s rijetkim budnim ljudima. U potrazi za čovjekom
za čije su ubojstvo plaćeni, balkanski živi duh doživljava šok u
sukobu s ovdašnjim mirnim, srednjoeuropskim načinom
života.
Film, koji bi se mogao opisati i kao čakovečki Fargo, planirali su, dodaje, snimiti još lani, sa skromnom ekipom od sedam ljudi i običnim fotoaparatom, ali je zbog pandemije sve stalo.
Vanja se posvetio drugim idejama i projektima, zaposlio se u produkciji dramskog programa Nove TV, a kad se filmu vratio u ožujku ove godine, priča je samo rasla. Scenarij su najprije ‘ispeglali’ scenarist Nikola Kuprešanin i dramaturg Adnan Lugonić, ekipi su se potom pridružili vrhunski filmski profesionalci, među njima i akademski snimatelj Edib Ahmetašević kao direktor fotografije, a za ulogu je ‘zagrizao’ najprije Goran Grgić, pa onda i Vladimir i Momčilo.
– Tad mi je postalo jasno da je stvar ozbiljna, ekipu sad čini 25 ljudi, a to mi je sjelo tek prekjučer kad su u Čakovec stigla tri kombija puna opreme, smije se mladi redatelj.
No, ozbiljan projekt traži i ozbiljne novce, a film je naišao na potporu brojnih donatora, mahom međimurskih poduzetnika, te Međimurske županije i Grada Čakovca, koji su prepoznali Vanjinu ideju i ambiciju, kao i želju da dokaže da je Međimurje izvrsna lokacija za snimanje filmova i odlična kulisa i za strane produkcije.
No, je li predstavljanje Čakovca u svjetlu gradića u kojem nema života baš pravi način za to?
– Znao sam da ćete to pitati i već je bilo takvih reakcija, zašto nema žive duše, zašto kriminalci…, smije se Vanja, pa nudi i odgovor:
– Po meni je to najveća ljepota ovoga grada! Kad sam bio mlađi, s obzirom na to da sam jako društven, frustrirale bi me prazne ulice i nedostatak događanja. Ali, što sam stariji, vidim sve lijepe prednosti ovog grada, pogotovo kad usporedim prijatelje koji djecu podižu tu u odnosu na one u Zagrebu. I zato sam svoje negativce zamislio kao neki virus koji je ušao u grad koji je zapravo jedan zdrav organizam, s tako jakim imunitetom da ih je – sam ispljunuo, slikovito dočarava Vanja.
Na filmu je, dodaje, angažirano još mladih ljudi iz Međimurja – Čakovčanin Matija Čeh Vanji je bio desna ruka u produkciji i kao menadžer lokacija, Ana Zvonarek angažirana je na scenografiji, kao asistenti produkcije Aleksandar Posavec, Edi Dodlek Baričević i Lucija Marčec, za glazbu je zadužen Igor Baksa uz Bojana Miljančića, Marko Erlić radi u sektoru filmske rasvjete, a svoj će filmski debi imati i mlada glumica Asja Vidović iz Lopatinca.
– Od svoje osme godine sam u kazalištu, krenula sam u lutkarskoj grupi svoje osnovne škole, a onda sam se priključila Dramskom studiju Dadi. U srednjoj sam školi shvatila da me ne zanima ništa osim glume i kazališta i evo, uskoro započinjem studij na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, govori Asja, koja je objeručke prihvatila priliku da se po prvi put okuša na filmu.
Snimanje filma ‘Čakovec, Međimurje’ se nastavlja i večeras, u Ulici ZAVNOH-a, no kako čakovečke ulice izgledaju na filmskome platnu publika će morati još malo pričekati vidjeti – plan je film dovršiti do veljače, a onda kreće u pohod na filmske festivale.