Strahu nema mjesta. Jedina "zvijer", koja je zavladala ljudskim rodom, i otkako je izmišljen, je novac
Punih osamnaest mjeseci je minulo kako se čovječanstvo suočilo s
virusom SARS-Cov2 i borbom protiv bolesti Covidom-19
kao njegovom posljedicom.
Silni novci su uloženi samo u pronalaženje cjepiva, dok za
pronalaženje lijeka protiv Covida19 i ostalih njegovih mutanata,
još ćemo malo pričekati.
Posljedice Covida-19 su grozne, stravične. Stravične u brojkama
preminulih; koliko je obitelji ucviljeno, koliko ih zavito u crno
zbog izgubljenih života svojih najmilijih.
I danas se, eto, kad imamo cjepiva (nekoliko vrsta), mnogi pitaju
i dvoje, cijepiti se ili ne, je li, i koliko je cjepivo uopće
učinkovito? I, nije li to možda urota nekih tamo
velmoža koji nas žele pokoriti, koji nam cjepivom žele u krv
uštrcati, golom oku, nevidljive “črveke”, pa preko njih
nas “pokoriti” za svoje zle namjere! Da im budemo
roblje.
A, danas smo, kao, slobodni. Danas smo u demokraciji,
vlastite smo gazde sebe samih.
Pih! Danas, kao, nismo roblje. Budimo iskreni, ne lažimo se.
Netko nečemu, ili nekomu robuje. Bilo iz prisile, bilo iz
ljubavi, isto mu se piše.
Mnogi se, čitajući Bibliju, ne žele cijepiti pribojavajući se
nekakve “zvijeri” koja bi, na kraju vremena, ljudskim
rodom mogla zavladati.
Strahu nema mjesta. Jedina “zvijer”, koja je zavladala
ljudskim rodom, i otkako je izmišljen, je novac.
Novac je najveće zlo ovog svijeta, koji je s ostalim zlima
pušteno iz one izmišljene Pandorine kutije s ostalim zlima – čiji
smo svi robovi. Samo, teško je to sebi priznati.
U svim teškim vremenima, ali baš uvijek, i u pravilu, najbolje su
se snalazile, najbolje su profitirale ljudske hulje, opsjenari i
muljatori svih fela.
Takvima publike i njihovih pobornika nikad ne nedostaje – publike
je k’o žutih mrava.
Ništa im nije sveto. Stalo im je do kaosa i kako ga održati, kako
se dočepati vlasti i nečega što mu ne pripada ni po pravdi boga.
Nije im do samilosti prema bilo kome, pa ni prema nevoljnim
ljudima i ljudima u nevolji.
Sljedbenici su im u stanju invalidu ukrasti invalidska kolica,
hromom ukrasti protezu, štaku, slijepcu bijeli štap…
***
Imamo mi, naravno, svatko svoja prava, nitko nam to ne osporava.
Ali, majke ti, iako smo u demokraciji (kakogod ona bila
falična) valjda imamo i neke svoje obveze.
***
Marljivim čitanjem knjiga mnogo se, pa i više od toga, može
korisnoga naučiti. Recimo, čitanjem Biblije, ali s
razumijevanjem, toliko toga se korisnoga može naučiti, a sad je
tu još i INTERNET – ta riznica svjetske pameti…
***
Liječnici nam kipte od sreće kad im u ordinaciju bane pacijent
sav ozaren znanjem koje je na internetu pokupio – znanjem o
svojoj bolesti. A k doktoru je došao, tek, da mu doktor potvrdi
ono što je na internetu naučio.
***
Što se pak tiče cjepiva protiv bilo koje bolesti pa i protiv
Covida19 i inih mutanata jedino znam ono što se u tisku može
pronaći i pročitati, a da se ja u to nešto razumijem svečano pred
javnošću izjavljujem; o Covidu19 i drugim mutantima, o cjepivima
ili budućem lijeku protiv koronavirusa nemam blage veze.
Zapravo, nije to moja struka, nije to moj posao.
Za to postoje stručni, obrazovani i educirani ljudi, ljudi koji
se time bave, a ja kad zatrebam liječničku pomoć javim
se mome liječniku/ci koji/a se za to školovao/la i koji/a je
stručan/na osoba za te stvari.
Da nemam povjerenja u liječnike i liječničku struku, zar bih
ovoliko poživio i zar bih preživio dasadašnjih mojih 15 operacija
s 12 općih narkoza iliti anestezija.
Točka!
Dakle, kome vjerovati ako ne struci kojoj je to posao.