ŽELJKO KRALJIĆ IZ SAVSKE VESI ‘Iako je se svi boje, matematika nije bauk’

Sad već bivši sportski novinar, prvi je učitelj sa zvanjem izvrsnog savjetnika

Četrdesttrodišnji Željko Kraljić iz Savske Vesi zaljubljenik je u matematiku, sport i novinarstvo. U što više, teško mu je reći. Pa krenimo onda od matematike.

– Moja vizija je oduvijek bila da budem učitelj, matematike. Svi taj predmet doživljavaju kao bauk, pa to svojim pristupom želim promijeniti, priznaje Željko. U prosvjeti je 18 godina. Počeo je u školi u Orehovici, a sada radi u Osnovnoj školi Sveti Juraj na Bregu. Uz to je i vanjski suradnik na Visokoj učiteljskoj školi i misija mu je svima približiti matematiku, na sebi svojstven način.

– Pričam im priče. Ako učimo postotke onda pričam o recimo, sezonskim sniženjima pokušavajući objasniti što su postotci i kako se računaju. Pokušavam matematiku učiniti životnom, povezati gradivo sa životom. Ako ne ide, onda im kažem da je važna strpljivost, upornost, primjena, objašnjava Željko. Njegove se metode očito “love”. Učenici mu odlaze na županijska natjecanja, a imao je kaže sreće što je doživio da u nekoj od generacija ima matematičkog genijalca.

– Imao sam državnog prvaka dva puta za redom, Tonko Sabolčec. Fenomenalan dječak i matematičar, sjeća se Željko. Priznaje da puno radi s djecom, ali ne zanemaruje ni rad na sebi. Tako je nedavno postao izvrsni savjetnik, prvi učitelj s tim zvanjem. Takvo se napredovanje ostvaruje nastavničkim pravilnikom.

– Dogodilo se igrom slučaja. To je najviše što mogu dobiti i to je svojevrsno priznanje za rad, da radim dobro ali i da nastavim tako i dalje tako. Svojim primjerom želim pokazati da se trud isplati, kaže nam. Status se dobiva na temelju bodova koje nastavnici skupljaju vlastitim angažmanom. A Željko je nizao predavanja na županijskim i državnim razinama, radio projekte, išao na natjecanja s učenicima, organizirao natjecanja, pisao stručne članke… Tu neće stati jer se status nakon pet godina mora obnoviti. Za dodatni će rad u školi sada imati još više vremena. Nakon gotovo dva desetljeća u sportskom novinarstvu, Željko se odlučio povući. Počeo je na Radio Čakovcu još 2003. godine, a od prvog je dana pratio sportska događanja i za portal eMeđimurje.

– Iako imam 43 godine, dok zbrojim radni staž na svim mjestima na kojima sam radio, ispada da radim 50 godina. Došlo je vrijeme da se posvetim obitelji, sebi, školi otvoreno priznaje Željko. U svijet sportskog novinarstva ušao je iz plemenitih pobuda.

– Bio sam tajnik Hajduka Brezje i razmišljao sam kako da pomognem klubu, a onda i sportu. Tako se iskristalizirala ideja da to bude kroz novinarstvo. Želio sam dati šansu malim sportovima, da se vidi da postoje i da se trude i šahisti, i streličari, badmintonisti. Dolazim iz male sredine, iz Brezja gdje sam se bavio sportom i u tim malim klubovima se svi jako trude, objašnjava Željko. U bogatoj karijeri sportskog novinara ostvario je brojna poznanstva, prijateljstva koja je nastavio njegovati. Sport je i danas dio njegova života, ali kao rekreacija i uživanje u utakmicama, ali nadalje samo kao gledatelj.