U Austriji trenutno radi oko 60 tisuća njegovateljica i njegovatelja s prijavljenim obrtima. Od toga, oko četiri tisuće ih je iz Hrvatske, među njima i brojne Međimurke. No, posao u 24-skrbi bremenit je brojnim problemima, od birokratskih prepreka, do agencija koje posreduju u pronalasku obitelji, ali ne nude nikakvu pravnu ni socijalnu sigurnost. Položaj njegovateljica trebao bi promijeniti vidaflex, prvi sindikat za obrtnike u Europi i sindikalna inicijativa koja se u posljednje vrijeme posebno intenzivirala za rad s njegovateljicama
U sindikat se učlanila i Đurđa Jovanović (59) iz Podbresta. Po struci je turistička tehničarka, ali u turizmu nikad nije radila. S obitelji se dugo bavila uzgojem koza, a kad joj se suprug razbolio, od kozarstva su morali odustati. Đurđa je tad odlučila – i ona će trbuhom za kruhom.
Već sedam godina radi u Austriji u 24-satnoj njezi, izmjenjujući smjene od 14 radnih dana i 14 dana odmora. Dosad je prošla 12 obitelji, s pacijentima kojima je trebalo samo društvo i pomoć u kući, ali i onih kojima je pružala palijativnu skrb.
– Sve smo mi otišle u Austriju jer smo bile prinuđene. Poštujemo obitelji u kojima radimo, ali to ne umanjuje činjenicu da smo svoju ostavile kod kuće. Meni je bilo utoliko lakše što sam auslendersko dijete, moji su roditelji živjeli i radili u Njemačkoj, a i sama sam tamo završila srednju školu, pa sam naviknuta na zapadnjački način života, znala sam jezik… Ali, mnogo je ružnih priča i situacija koje su proživjele brojne kolegice – često se dogodi da se s agencijom koja posreduje dogovori jedno pa ih na radnome mjestu dočeka sasvim druga priča, da ne skrbe o jednom pacijentu nego o njih dvoje, da su problemi kod smještaja ili se čak dogodi da nemaju što jesti… Sad imamo vidaflex kojem se u svakoj od tih situacija možemo obratiti za pomoć, pojašnjava Đurđa, koja je u međuvremenu postala i komunikatorica sindikata.
Njihova je savjetnica Andreja Grabovac Zadravec, i sama doseljenica u Austriju iz Zadra, angažirana upravo na zaštiti prava i poboljšanju uvjeta rada njegovateljica, posebno naših iz Hrvatske.
Sindikatu se, dakle, plaća mjesečna članarina, a zauzvrat su članovima na raspolaganju brojne usluge – informiranje o pravima i obvezama kod otvaranja obrta njege, pravne zaštite, putnog osiguranja, pomoć kod traženja stanova, poreznog savjetovanja, kao i sufinanciranje tečajeva njemačkog jezika (u visini od čak 80 posto) i tečajeva za njegovatelje i pomoć u kući.
Diplome su, pojašnjava Đurđa, poseban problem – hrvatske je teško nostrificirati, kaže, jer u našem obrazovnom sustavu ne postoji smjer njegovatelja, nego samo tečaj koji se u inozemstvu ne priznaje i obavezna je ponovna edukacija.
I oporezivanje je, kaže, problematična stavka, jer njegovateljice s prijavljenim obrtima svoje obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje podmiruju u Austriji. Na mjesec zarade uglavnom od 900 do 1.100 eura neto, a samo rijetke, s dobrom štelom možda 1.300 eura.
Sve su to područja kojima će se vidaflex nastaviti intenzivno baviti, a uspostavljena je i suradnja i dogovor o zajedničkom zastupanju naših ljudi s Hrvatskim sindikatom radnika migranata, koji je nedavno otvorio ured u Varaždinu.
Naposljetku, zaključuje Đurđa, da je imala vidaflex kad je život zakrenula u Austriju, bilo bi joj puno lakše. I sama je, kaže, dugo razmišljala o potrebi da se njegovateljice udruže i organiziraju, ali za to nije imala ni vremena ni mogućnosti. Zato ni sekunde nije dvojila kad se pojavio vidaflex, u kojem je posebno aktivna, želeći biti od pomoći brojnim kolegicama i kolegama s kojima dijeli sličnu ili istu sudbinu.
Članovi vidaflexa aktivni su i na društvenim mrežama, u posebnoj grupi na Facebooku okupljaju 800-tinjak članova i svakodnevno razmjenjuju informacije i iskustva, a svi zainteresirani za pojedinosti i članstvo u vidaflexu, mogu se javiti Andreji Grabovac Zadravec na adresu andreja.grabovac@vidaflex.hr ili Đurđi Jovanović na vidaflexinfo.djovanovic@gmail.com
