Općinska vijećnica Snježana Pongrac neočekivano je na čelo Vijeća dovela Mladena Taradija (HDZ). Otkrivamo tko i što stoji iza svega, i kako su u cijelu priču ušli mrtvi iz Hodošana...
U Općinskom vijeću Donjeg Kraljevca, blago je reći, vrije. A nakon lokalnih izbora sve se činilo jasnim i jednostavnim – bivši haesesovci na čelu s načelnikom Miljenkom Horvatom, uz podršku stranke Matija Posavec – nezavisna lista, osvojili su pet mandata u koaliciji sa SDP-om i njihova dva mandata. HDZ je isto osvojio pet mandata, a u Vijeće je putem svoje liste ušao i Franjo Jančec za kojeg se znalo da će – desno.
Rezultat je to 7:6 i očekivalo se kako će načelnikova većina u Općinskom vijeću za predsjednika izglasati Zorana Strahiju iz Hodošana, člana SDP-a. No, jedna je žena imala drugačije planove, a na scenu su na koncu stupili i mrtvi! Poslušajmo prvo kako presudne trenutke opisuje načelnik Horvat:
– Dobili smo izbore i sastali smo se sat vremena uoči sjednice. Vijećnica Snježana Pongrac – koja mi je u prvom mandatu bila zamjenica – bila je s nama. Ni riječ nije rekla u smislu protivljenja nečemu, a kamoli da bi prešla na drugu stranu. Počela je sjednica te je na red došlo glasanje za Strahiju kao predsjednika. Podignute su ruke i zapisničarka je automatski napisala sedam glasova ‘za’. No, Mladen Taradi iz HDZ-a je, a da se nije niti okrenuo i razgledao, kazao kako je ‘za’ dignuto šest ruku. Nije nam bilo jasno pa smo ponovili glasanje i doista je bio u pravu, ispričao nam je načelnik.
Slijedilo je glasanje dijela vijećnice za koji se mislilo da je oporba, te se ustanovilo da baš i nije tako. Naime, hadezeovci, Jančec i spomenuta vijećnica Pongrac digli su ruku za Taradija iz HDZ-a koji je tako postao predsjednikom Općinskog vijeća.
Načelnik M. Horvat: Ne znam zašto je to napravila
– Što sad reći, zašto je to napravila? Neke stvari mi se gadi ponavljati. No, ne mogu nikako tvrditi da joj je netko pogodovao novcem ili poslom. Nije mi se poslije javljala pa sam ju porukom upitao zašto je to napravila kad smo osam godina u Vijeću bili zajedno. Odgovorila mi je da bude sve u redu i … da su ‘mrtvi jači ljudi’. Ne znam što znači ovo o mrtvima, ne znaju ni drugi koje sam pitao, kazao nam je načelnik.
Nakon razgovora s njim nazvali smo prozvanu Snježanu Pongrac, poštaricu iz Hodošana. Spremno nam je ispričala svoju stranu priče.
Snježana Pongrac (sasvim desno) dugo je čekala priliku da jedan glas prevagne
– Dugo sam čekala trenutak da postanem prevaga. Ja sam vam obična žena, poštarica s 37 godina staža koja je završila u politici. Osam godina samo sam dizala ruku i to mi je dojadilo. Nikad se nije slušalo govori li tko pametno. Ja na pošti svakog čovjeka saslušam. Kada bi gospodin Taradi u Vijeću nešto pitao ili kritizirao, to je bilo argumentirano, a odgovori nikakvi. Nisam primila mito. Priča se i da me kupio Zlatko Ružić, susjed od rođenja! Da bi on bio Marodijev čovjek? Nemam pojma… Nitko, pa ni ja sama, do posljednjeg trena nije znao kako ću postupiti. U tom trenu rekla sam sebi: ‘Snježana, sad je prilika!’ I nisam HDZ-ova podrška. Glasat ću za dobro, a što nije dobro neka prebrojavaju glasove, ispričala nam je vijećnica Pongrac te po prvi put spomenula hodošansko groblje.
Kaže kako je u katastrofalnom stanju. Potom nam je iznijela što je zamjerila općinskom vodstvu u protekla dva mandata.
– Prije mene su zamjenici načelnika dobivali nešto, a onda su meni rekli da nema više. Pa su onda stavili drugoga u Vijeće umjesto osobe koja me trebala mijenjati s liste. Potom me nakon prvog mandata pred svima otpisao i uzeo drugog zamjenika, a ja sam i dalje dizala ruku. No, tada moja ruka još nije bila presudna. A Zoran Strahija, on je bio previše bahat. Na Vijeću je s velikog papira čitao kako sam prešla u zločinačku organizaciju. Sad mi prijete i DORH-om; neka dođu, ne bojim se nikoga. Sve je ovo doista mala osveta, ali i iščekivanje pravde. Nemam loše namjere, već pozitivne. Kakve bi to načelnik mogao imati strašne odluke ako je sve čisto da ne bi mogao surađivat s Taradijem? Želim da odsad 13 ljudi razmišlja u Vijeću. Jesam li promašila? Vidjet ćemo, kaže.
Je li vijećnica Pongrac ‘žetončić’ ili političarka novoga kova, pokazat će vrijeme. I već smo završili razgovor, no jedna misao se vratila. – Mrtvi? Hodošansko groblje? O čemu je tu još riječ?, pitamo.
– Sve ovo ima veze s mrtvima i hodošanskim grobljem! Ono je od požara – o kojem ste svojedobno izvještavali – u katastrofalnom stanju. Na njemu počiva i otac našeg bivšeg poštara Zvonka. Taj je čovjek bio osnivač HSS-a u Donjem Kraljevcu. Njegov sin Zvonko je taj vijećnik koji je trebao ući umjesto mene kao zamjenice načelnika ranije u Vijeće. Stavili su podobnijeg, a mene se krivilo. Iako nisam bila kriva, ovime na neki način vraćam dug pokojnom gospodinu koji počiva na zapuštenom hodošanskom groblju. Možete to nazvati i zavjetom, kako ste spomenuli, ako želite, završila je ovu priču Snježana Pongrac.
Dodajmo kako nikad nismo čuli da bi bila pronađena osoba koja je prije dvije godine podmetnula požar i uništila dio hodošanskog groblja. Tada nam je upravo Zoran Strahija, kao predsjednik Mjesnog odbora, kazao kako je oštećena i grobnica njegove obitelji te su nakon prethodnog požara sad sigurni da imaju piromana.
Kako dalje?
Uvijek je nezgodno kad načelnik nema većinu u Općinskom vijeću. No, načelnik Horvat kaže da vijećnica Pongrac diže ruku malo ovako, malo onako…
– Hoće li mi biti teže? Ne znam. Evo, rebalans proračuna koji je najvažniji mi je prošao jednoglasno što se nije dogodilo u osam godina! Ni sam ne znam što bih mislio, kaže načelnik.
No, dodaje, oporba dobro zna da, padne li proračun, idu novi izbori za Vijeće, a ne i načelnika. Svi međimurski političari dobro pamte poučak iz Strahoninca.
* Tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3455
Prije dvije godine podmetnut je požar na groblju u Hodošanu