Vladimir i Ljiljana Branović iz Črečana ponose se svojim limenim ljubimcem, motociklom Ural proizvedenim 1957. godine. Riječ je o nacionalnom sovjetskom vojnom motociklu i danas ga se ne može kupiti i izvesti iz Rusije. No, zato su tu uvijek bivše sovjetske republike... Oni su do svog primjerka došli u Sloveniji
– Bila je 1936. godina, Hitler i Staljin još su prijateljevali. Našli su se na izložbi vojne opreme u Švedskoj. Nijemci su izložili vojni motocikl BMW M75. Staljin je vidio da ‘of Hitler neka muti’ i uspio je prošvercati tri primjerka u Rusiju. Shvatio je da treba i on napraviti vojni motocikl jer se sprema zlo. I tako su napravili Ural. Nijemci su u ratu zarobili jedan primjerak i vidjeli da je isti njihov M75, možda uz mrvicu manju kvalitetu obrade materijala i glomaznije konstrukcije. Čak su priznali da je Rus bolje složio getribu, ispričao nam je Vladimir Branović iz Črečana, član Oldtimer kluba Međimurje sa suprugom Liljanom.
Ponosno nam je pokazao svoga ljubimca, motocikl Ural proizveden 1957. godine. Riječ je o nacionalnom sovjetskom vojnom motociklu i danas ga se ne može kupiti i izvesti iz Rusije. No, zato su tu uvijek bivše sovjetske republike… On je do svog primjerka došao u Sloveniji.
Uređivao ga je marljivo i strpljivo. Kaže da nije problem nabaviti dijelove, ali on je tražio i popratni inventar. Sve je na njemu što mora biti: (zavarena) puška, pištolj (replika), dalekozor, nož, čutura, mala lopata, pumpa te radio stanica. Za izložbe nabavio je i pravu sovjetsku vojnu odoru. Ural sada zadovoljno prede, uredno je registriran. Supružnici Branović lani su ga prikolicom odvezli do mora, ali su se dalje, uz obalu, vozili njime. Gdje god bi zastali bili su velika atrakcija, svatko bi se rado fotografirao uz ovakav motocikl.
– Jedino šarca nisam montirao. Ne znam kako bi izgledalo da pred Liljanom stoji mitraljez. Ne znam ni bih li dobio dozvolu iako, primjerice, Slovenci nemaju problema s time. Tamo to dozvoljavaju oldtimerima, priča nam Vladimir Branović spreman za nove avanture s Uralom, a možda i do Urala…
Inače je lakirer i soboslikar, a oldtimeri su mu ljubav i – rupa bez dna. No, od te ljubavi pobjeći se ne može, koliko god koštalo. Prošli su kroz dvorište Branovićevih mnogi automobili i motocikli.
– Tako to ide, s vremenom neki primjerak prodaš da bi mogao kupiti drugi i nadograđivati ga. Svi si u klubu međusobno pomažemo, jedan dobro zna elektriku, drugi limariju, a treći zna gdje nabaviti dio koji ti nedostaje. I ja već štošta znam napraviti na vozilu, kaže gospodin Branović.
Sa suprugom je ljubav prema oldtimerima prenio i na sinove Tomicu i Marina te će iz njihova dvorišta zasigurno na cestu izaći još štošta.
* tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3453