‘TAKŠEGA NIGDI NEMA’ Župnik Tomislav Kos iz Pribislavca uvijek na raspolaganju kad treba pomoći

Tog utorka, 29. lipnja oko 19 sati, nakon svete mise, župnik Tomislav Kos prepustio se večernjoj molitvi. Na blagdan svetog Petra i Pavla, planirao je nakon toga otići u Mačkovec i čestitati prijatelju imendan, no planove mu je, kao i mnogima tog dana, pomrsila vatrogasna sirena.

Od susjedovih je unuka župnik čuo da gori negdje oko Vajde, a odmah nakon što su dobrovoljni vatrogasci DVD-a Pribislavec žurno pohitali prema buktinji koja se tad već u objektima drvenih skladišta jedne tvrtke razmahala do razmjera kakvi se ne pamte na čakovečkom području, i on je sjeo u automobil i krenuo prema požarištu.

– Nisam dobrovoljni vatrogasac, ali sam član DVD-a, i s obzirom na to sam prije svećeništva dvije godine radio kao profesionalni vozač, a u Tehničkoj školi Čakovec završio sam smjer prometnog tehničara, uvijek sam na raspolaganju vatrogascima, bilo za neko javno dobro, ili u ovakvim situacijama, govori za naš portal župnik Kos.

Prema objektima koji su gorjeli, nastavlja, išao je okolnim putem, parkirao kod TŠČ-a i otišao pješke do požarišta, ne želeći ometati gasitelje i sve koji su bili angažirani na obuzdavanju vatre.

– Pokušao sam vidjeti gdje su naši i taman kad me jedan policijski službenik upozorio da dalje ne idem, spazili su me i pozvali k sebi. Navalno vozilo bilo je odmah do vatre a kombi malo dalje i samo sam ih pitao – kaj vam treba?, prisjeća se župnik Kos.

Na terenu je, dodaje, bilo deset vatrogasaca DVD-a Pribislavec koji su se izmjenjivali na svojoj poziciji – dok su se jedni borili s vatrenom stihijom, drugi su hvatali zrak.

– Dali smo se na raspolaganje da im što je moguće više olakšamo posao, pa smo najprije u obližnji dućan otišli po vodu. Potom je trebalo za agregat kojim se napaja rasvjetni stup na cisterni otići po benzin, pa smo se uputili najprije u Pribislavec po spremnik a potom na benzinsku postaju, još sam policijskom službeniku koji nas je pustio na semaforu rekao da je prava ironija da idem kupiti benzin da bismo gasili požar, smije se župnik Kos.

Potom se još jednom vratio u Pribislavec kako bi dečkima odnio rezervna suha odijela, kombinezone i čizme, a kako se u to vrijeme taman igrao tradicionalni turnir u odbojci na pijesku Pješčana oluja, članice i članovi Ženskog odbojkaškog kluba Kaštel također su se uključili u ispomoć i poslali vatrogascima pakete vode i svježe langoše.

– Kad se gašenje već privodilo kraju, došao nas je pozdraviti i zahvaliti nam i zapovjednik JVP-a Čakovec Mladen Kanižaj, i oko ponoći smo dobili zeleno svjetlo da možemo kućama. U Pribislavcu smo se još okupili kod odbojkaškog igrališta, gdje su nas članovi ŽOK-a Kaštel ponovo nahranili i napojili, i to je bilo to, završava prisjećanje na taj utorak pribislavečki župnik.

Staviti se u službu općeg dobra, dodaje, smisao je liturgije, pojma koji se danas povezuje isključivo sa sakralnim značenjem bogoslužja, iako je, pojašnjava, doslovni prijevod upravo javna služba, a još je u antičkoj Grčkoj svaki imućni građanin imao određenu liturgiju, kao besplatnu službu narodu i zajednici.

Osim toga, ističe, u vremenima kad svi jedva čekaju da im netko nešto dade, a malo je onih koji razmišljaju kako štogod i pružiti, služiti općem dobru u skladu je i s evanđeljem Isusa Krista i dviju zapovijedi ljubavi na kojima počiva vjera – ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.

– U DVD Pribislavec učlanio sam se vrlo brzo nakon dolaska u Župu, a tu sam 11 godina. Nisam dobrovoljni vatrogasac, ali mogu biti na korist svojim vozačkim iskustvom. Pribislavec je moja prva župa i naravno da se saživiš sa sredinom u kojoj živiš, razviješ empatiju i prijateljstva i, premda ne mogu reći da sam Pribislavčanin, mogu reći da se tu osjećam kao kod kuće, pojašnjava župnik Tomislav Kos.

Koliko je važna pomoć na drugoj liniji, dok se oni hrabro bore na prvoj crti, u samome požaru, potvrđuju članovi DVD-a Pribislavec, mladi zapovjednik David Dodlek, predsjednik Petar Hajdinjak i operativac Leon Gudlin.

– Već par minuta nakon dojave mi smo bili na terenu, prvi smo stigli u tvrtku Promming i štitili smo njihove objekte, skladišta u kojima je nalazio zapaljiv materijal. Bili smo i žejni i lačni, najprije su nam njihovi djelatnici donijeli vode, a onda nam je došel velečasni s mrzlom vodom i langošima koje su nam poslale odbojkašice, puno nam je to značilo, govori zapovjednik Dodlek, pa uz smijeh dodaje – sad će župnika prebaciti i u operativce!

Nadovezuje se i predsjednik Hajdinjak, pa pojašnjava da im je velečasni Kos bio na dispoziciji i u drugim prilikama, primjerice, kad se tijekom izgradnje kanalizacije zalijevala cesta da se ljudima ne praši, ili kad je, za potrebe građevinskih radova na izgradnji nove škole, trebalo voziti vodu na gradilište.

– Svakodnevno je vozio vodu, dva-tri puta na dan -između svake mise, smije se Petar Hajdinjak, dodajući da su zahvalni što baš u svojem mjestu imaju župnika koji je istovremeno i vozač, ali prije svega – prijatelj.

– Sretni smo i zahvalni na našem velečasnom, takšega nigdi nema!, složno zaključuju vatrogasci.