Međimurci su kuće zvali šopna hiža jer su bile prekrivene šopom, slamom, a da biste došli do hiže, morali ste proći čez grunt
Međimurska hiža je prije pedesetak godina imala sasvim drugačije
vizure no što ih danas imaju naše kuće. Pod jednim krovom od
pedesetak kvadrata okupljala se cijela obitelj obitavajući u tri
tradicionalne prostorije. Riječ hiža u
kajkavštini ima dva značenja. Prvo se odnosi na cijeli stambeni
prostor, na kuću, dok se drugo značenje odnosi na zasebnu
prostoriju unutar kuće, prva hiža, druga hiža.
Korijeni ove riječi su praslavenski gdje se riječ zapisivala
xyža, a u ruskim dijalektima i danas glasi xížina.
Međimurci su kuće zvali šopna hiža jer su bile
prekrivene šopom, slamom, a da biste došli do hiže,
morali ste proći čez grunt.
Grunt je germanizam koji u njemačkom jeziku
glasi Grund, a prevodi se kao temelj, podloga ili zemljište.
Nekadašnji grunti su bili zemljani, uz eventualno koju ciglenu
stazicu. Hiže, a često se zbog veličine koristila umanjenica
hižičke, sastojale su se od prve hiže, ganjka i špajze. Prva hiža
je bila centar svakog domaćinstva. Tu je bilo smješteno ognjište
uz koje se sjedilo, grijalo, ali i spavalo. Ganjk, ganjčec je
prostorija koja je povezivala prvu hižu i špajzu.
Riječ ganjk (Gang) i špajza
(Speis) smo preuzeli iz njemačkog jezika te prilagodili
kajkavskom izgovoru. Špajza je bila manja prostorija koja je
služila za skladištenje manje količine hrane. Ako je vlasnik kuće
bio malo jakši gazda, na gruntu su se nalazile i klet,
gdje se u starim škrinjama držalo brašno, žitarice, sušeno meso,
kiselo zelje i mast, te štala i škedenj (štagalj).