Pregača ima i svoje inačice u kajkavskom nazivlju pa možete čuti riječi poput frtun, fertun, fertof ili fortuf diljem Međimurja, a sve će one označavati pregaču
U hrvatskom standardnom jeziku dio odjeće privezan o pas koji
prekriva prednji dio tijela nazivamo pregača. Govorimo o jednom
od najstarijih odjevnih predmeta koji je primarno nastao kao dio
nekrojene odjeće, najčešće u obliku trokuta ili četverokuta, a sa
svrhom prekrivanja genitalija. U tropskim je krajevima pregača
bila nerijetko jedini odjevni predmet (Bušmani), dok su pregače
od krzna i kože u srednjem vijeku bile dio viteške i vojničke
uniforme.
Nekad čest i ženski i muški dio odjeće, danas je više specifičan
za žensku populaciju koja ga najčešće koristi u kuhinji, dok ga
muškarci koriste prilikom obavljanja prljavijih poslova. Pregača
ima i svoje inačice u kajkavskom nazivlju pa možete čuti riječi
poput frtun, fertun, fertof ili fortuf diljem
Međimurja, a sve će one označavati pregaču.
Riječ fertun etimološki smo preuzeli iz
njemačkog jezika gdje glasi Vertuch, Vertuchen i govorno smo ju
prilagodili kajkavskom narječju. Uz kajkavsku inačicu fertun,
pregača se u Međimurju naziva još i šurc ili
šurec. Fertun ili šurec su riječi koje u
današnjici najčešće označavaju pregaču koju domaćica veže oko
struka kako se ne bi uprljala prilikom kuhanja, dok muškarci nose
kožne pregače prilikom poslova klanja, kovanja i slično.
Od 15. do 18. stoljeća su fertuni bili neizostavni dijelovi
građanske ženske odjeće koji su često bili najukrašeniji te su se
nosili preko suknje, a danas ih u javnosti, van kuhinje najčešće
viđamo na narodnim nošnjama. Fertuni su obvezni je dio ženskih
nošnji panonskog i dinarskog područja. U narodnoj nošnji
Međimurja prevladava ravna pregača najčešće u crnoj boji.