SAMOUKA SLIKARICA KRISTINA TOT KAŠA Kad slikam, isključim se iz svega, iz stvarnosti, kao da ne postojim

Tridesetčetverogodišnja umjetnica, po struci frizerka, prije 6 je godina svijetu otkrila svoj izniman talent, slikanje. Iako ju je crtanje oduvijek zanimalo, nikada nije ni pomišljala da će se time baviti. O studiju slikarstva, otvoreno priznaje, roditelji nisu htjeli ni čuti. Ipak, dar koji ima našao je svoj put

– Vidjela sam nekog čovjeka na društvenoj mreži kako slika prstima i to mi se učinilo tako ostvarivim. Imala sam doma tempere i probala. Već za tjedan dana sam kupila štafelaj, što je kod mog supruga Nenada izazvalo smijeh. Naime, impulzivna sam osoba i što mi se dopadne u to krenem, smijući se govori Kristina Tot Kaša.

Prisjeća se kako je u kreativnom zanosu kupila opremu za fotografiranje, izradu mozaika, nakita… ali ništa od toga nije predugo radila. Osim slikanja. To je, kaže, potpuno druga priča.

– Prije šest godina otkako sam počela slikati i sada, kao da nisam ista osoba. Vidim se kako napredujem. Imam faze, vjerojatno kao i svaki umjetnik, teško je to opisati, priznaje Kristina.

Već se profilirala kao slikarica koja radi portrete, a do prije samo tri godine bilo je posve drukčije. Do tada je, kaže, primala narudžbe jer nije znala što želi slikati.

– Prošla sam sve teme, od prirode, gradova, mrtve prirode. Moram priznati da su mi onda portreti bili čak i odbojni. Gledala sam u štafelaj i rekla mužu da ja to ne bih nikada mogla raditi otkriva nam.

Od prve slike prošlo je već šest godina. Kaže da je prvu koju je naslikala odmah ponudila ljubiteljima umjetnosti i prodala je gotovo isti tren. Danas se njene slike nalaze u galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta, od Kanade, Tajlanda, Kine, Francuske….

– Ljudi dobro reagiraju na to što radim, nekako kao da se povežem s kupcima mojih slika, govori nam Kristina.

U posljednje vrijeme sve više radi crazy art, kako ga sama naziva, što ima jako dobar odjek.

– Ne mogu se s portretima izraziti koliko s tim takozvanim crazy artom. To su vam recimo poznati likovi iz crtića, filma koje onda prikažem na svoj način, stavim ih u neki neočekivani kontekst. Prikazujem recimo pijanstvo kroz neki lik iz crtića, izdaju, sve je bazirano na životu, ljudi tu vide emocije, objašnjava.

Ima svakakvih upita i ideja, ali ne prihvaća svaku narudžbu. Recimo, ne voli raditi obiteljske portrete iz jednostavnog razloga što više voli sama birati likove koje slika.

– Sada mi je fokus na licima, ali tko zna, možda jednoga dana završim na aktovima. Kako me pukne ideja. Najčešće me ideje pucaju ujutro. Navečer si sve pripremim i ujutro krenem raditi. To je neka moja kreativna rutina, objašnjava Kristina.

Dodaje kako je umjetnost za nju sloboda ali i bijeg od stvarnog svijeta.

– Kad slikam, isključim se iz svega, iz stvarnosti. Ne jedem, ne pijem, ne postojim. Sjedim tako dugo i slikam dok ne napravim ono što sam zamislila. Tu sam, ali nisam objašnjava svoj umjetnički zanos s kojim se budi svaki dan iznova.

– Kad radim zadovoljna sam i sretna, ali već ujutro, nakon što prespavam, moram ponovo ići u taj proces stvaranja, slikanja ispočetka, objašnjava ova osebujna samouka slikarica koja kist voli i kad liči zidove.

Naime, obavezno jednom godišnje oliči barem dio kuće, ili napravi neki mozaik od komadića keramike. Nemiran umjetnički duh ne da joj mira. Iza sebe ima nekoliko izložbi, a 18. lipnja predstavila se javnosti izložbom recentnih radova u Kreativno-edukativnom centru Murai u Pleškovcu.

* tekst preuzet iz Lista Međimurje, broj 3451