Uz pomoć arheologije je u slike unijela i simboliku starih vjerovanja, pa u radovima nastoji spojiti stečeno znanje iz povijesti s vlastitom interpretacijom nadrealnih svjetova
Mlada slikarica Monika Bičkei Friščić (31) rodom je iz Virovitice, a u Pušćine je doselila prije nekoliko mjeseci. Zajedno sa suprugom Leom Friščićem, akademskim kiparom, te jednogodišnjim sinom Jonom, odlučila je potražiti inspiraciju u Međimurju, a kako je istaknula, obale Drave prepune su slikarskih motiva.
Diplomirala je arheologiju na Sveučilištu u Zadru, a studirala je i na fakultetima u Slovačkoj i Sloveniji, stoga je znanje stečeno na fakultetu odlučila ukombinirati u svoje zamišljene svjetove, te sve zajedno prenijeti na slikarsko platno. U svojim radovima spaja motive i simbole iz raznih kultura, pa sve zajedno njenim slikama daje osjećaj bajkovitih i snenih priča iz davnina.
Slikarstvo kao način izražavanja Monika je otkrila još u
djetinjstvu. Bila je najmlađa članica likovnog kluba u Slatinama,
a tamo je realizirala i prve izložbe. Dosad je održala i nekoliko
samostalnih izložbi, a međimurskoj publici predstavila se na
izložbi u sklopu nedavno održanog Art Forest festivala u
Nedelišću.
Monika iza sebe ima nekoliko stotina radova a najviše slika akrilnim bojama. Kad ulovi vremena, sjedne za štafelaj te pusti da je kistovi odvedu u neke nove svjetove pune starih motiva:
– Žena mi je čest motiv na slikama, jer često prikazujem samu
sebe, svoje vizije, snove i doživljaje, istaknula je Monika te
dodala: – Inspiraciju pronalazim u starim legendama koja dolaze
iz paganskih priča, a sve to se uvijek povezivalo i s prirodom,
pa onda te zamišljene svjetove nastojim ukomponirati na platnu.
Arheologija mi je pomogla da u slike unesem i simboliku starih
vjerovanja, pa u radovima nastojim spojiti stečeno znanje iz
povijesti s vlastitom interpretacijom nadrealnih
svjetova.
– Jednom prilikom sanjala sam dva jelena na livadi, a dan kasnije sam pronašla odbačen jelenji rog na lokaciji koju sam sanjala. Taj dan mi je bio rođendan, a kad sam se vratila kući, čekao me poziv da sam dobila posao koji sam željela. Otad pronađen rog nosim sa sobom te jelena smatram svojom duhovnom životinjom i inspiracijom. Iskustvo je bilo nadrealno, istaknula je Monika.
* tekst prenesen iz lista Međimurje, broj 3449