Magistrica socijalne pedagogije vidjela se u radu s djecom, ali je iskoristila pruženu priliku i posvetila se ljudskim resursima. Danas je voditeljica agencije za posredovanje u zapošljavanju i spona je koja povezuje kandidate za zaposlenje s potencijalnim poslodavcima
Ambiciozna i pomalo oštra prema sustavima koji se teško ili gotovo nikako ne mijenjaju, magistrica socijalne pedagogije Gorana Tomac (34), rodom Štrigovčanka, odlučila je svoj zacrtani profesionalni put zaokrenuti iz odgojno-obrazovnog sektora u onaj ljudskih resursa. Danas je zaposlena i ujedno je voditeljica agencije za posredovanje u zapošljavanju, Kariera Hrvatska, sa sjedištem u Zagrebu i spona je koja povezuje kandidate za zaposlenje s potencijalnim poslodavcima.
– Naš je posao pratiti trendove na tržištu rada i ‘ponudu’ profila kandidata, uočavati promjene, izazove, posredno na njih utjecati, komunicirati s kandidatima na tržištu rada i spajati ih sa potencijalnim poslodavcima. Na prvu se posao čini jednostavnim i možda čak i zabavnim, no ova vrsta posla je izuzetno zahtjevna. Već samim time što ste posrednik, od vas i kandidati i klijenti puno očekuju, i te strane morate što uspješnije pomiriti i riješiti, približava nam Gorana svoj posao.
Rođena i odrasla u Štrigovi, učila je, kaže, i usvajala vrijednosti te male sredine koje je i danas čine osobom kakva jest.
– Međimurci su poznati kao vrijedni, požrtvovni i dosljedni ljudi i to je nešto na što sam ponosna i te iste vrijednosti iskazujem i u privatnom i u poslovnom segmentu. Rekla bih čak da su me one i dovele do toga gdje sam danas, pojašnjava.
U Štrigovi je pohađala osnovnu školu, a kasnije u Čakovcu Gimnaziju Josipa Slavenskog, opći smjer. Već se kao srednjoškolka zaljubila u društvene znanosti i rad s ljudima, pa je često volontirala u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu, a noseći u srcu viziju o iznimnoj važnosti prevencije u razvoju problema u ponašanju djece i mladih, upisala je studij socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu.
– I kao studentica sam često volontirala i radila individualne i
grupne programe s djecom osnovnoškolske dobi. Po završetku
fakulteta, radila sam u dvije osnovne škole u Zagrebu i tu sam se
sve više počela suočavati s krutošću državnog sistema. Paralelno
sam završila program za voditelja ljudskih resursa u Zagrebu i tu
su počeli moji prvi doticaji s privatnim sektorom. S obzirom na
to da sam u školama radila kao zamjena za rodiljne dopuste i
bolovanja, kad mi se otvorila prilika za rad u ljudskim
resursima, odlučila sam je prihvatiti. I mogu istaknuti da nisam
požalila, osvrće se Gorana na svoj životni put.
Iako, i to je područje prilično široko, pojašnjava, a u agenciji za posredovanje u zapošljavanju u kojoj radi bave se primarno traženjem kandidata za svoje klijente, provode selekcijske postupke i svojevrsna su prijelazna faza između potencijalnih kandidata na tržištu rada i naših klijenata.
Kao stručnjakinja na tržištu rada, Gorana je prava osoba kojoj postavljamo pitanje za kojim je profilom radnika trenutno najveća potražnja, te, s druge strane, tko su kod nas najcjenjeniji poslodavci?
– Trenutno je velika potražnja za radnicima u logistici, proizvodnjama, trgovini i građevinarstvu, dostavi i informatičkim tehnologijama. Iz našeg iskustva, kandidati odnosno radnici cijene one poslodavce koji su dosljedni u onome kako se predstavljaju u društvu, odnosno, one koji primjećuju i nagrađuju rad i angažman svojih radnika. Takvi nekako najlakše dobiju i najbolje radnike koji ostaju, ističe Gorana.
U društvu se danas, dodaje, posebno vidi potreba za različitošću koja se uvijek mora poticati i cijeniti.
– Koliko nam je potreban liječnik ili pravnik, toliko su nam potrebni i mesari, tokari i bravari. Stoga je potrebno mlade ljude poticati da jednako žele i upisuju sva zanimanja i vjerujem da će mlađi naraštaji uočiti da je svako zanimanje cijenjeno, željeno i važno, smatra.
Ubrzanost 21. stoljeća donosi dinamičnost i u profesionalnom životu, pa ljudi danas manje vremena provode na istom radnom mjestu – u prosjeku 4-5 godina, nakon kojih se počne osjećati želja za promjenom.
– Veće su težnje mladih za učenjem i napredovanjem, a i ponuda na
tržištu je puno veća pa ljudi nisu skloni rješavati razloge
svojeg nezadovoljstva na svojem radnom mjestu, makar ono bilo
minimalno, nego problem brže i lakše riješe pronalaskom novog
posla. Bitno je napomenuti da te češće promjene nisu nužno nešto
loše, idealno je imati i one radnike koji su skloni promjenama,
kao i one koji vole duže neku konstantu, govori Gorana.
– U inozemstvu sigurno postoje razlike u smislu zakona o radu i zakonski definiranih obveznih davanja prema radnicima, što u konačnici i plaće čini višima. No, takve odluke treba sagledati iz više kutova, ne gledati samo kolika je plaća. Odvajanje od obitelji, društva i svoje sredine, troškovi nekretnina i status vani također imaju svoju cijenu. Ako netko i dalje procijeni da je u plusu, onda je svakako odabrati posao vani, ali mislim da dobrih poslova i poslodavaca ima i u Hrvatskoj, ističe.
Da je iseljavanje ostavilo svoj danak osjećaju i u agenciji Kariera, kaže, jer im je najveći izazov s kojim se nose nedostatak radne snage na tržištu rada, pa sve više pažnje pridaju aktivaciji onih nezainteresiranih i pasivnih tražitelja posla.
– Već samo to što je netko pasivni tražitelj posla od nas dodatno traži vještine, angažman i strpljenje da bi se došlo do nekih rezultata. Zahtjeve i očekivanja imaju i kandidati i klijenti i upravo zbog toga mi moramo dobro poznavati trendove i stanje na tržištu rada i neizbježno se nalazimo u funkciji savjetnika prema kandidatima i klijentima kako bi se očekivanja svela na realnu razinu.
Neke jedinstvene formule u prepoznavanju i usklađivanju želja nema, nažalost, smije se Gorana, pa dodaje da je u poslu koji radi potrebno prije svega dobro znanje, izražene komunikacijske i pregovaračke vještine, te svakako upornost, proaktivnost i razumijevanje ljudskog ponašanja i motivacije.
A kad ne spaja potencijalne zaposlenike i poslodavce, slobodno vrijeme koristi za boravak u prirodi, izlete, rekreaciju, trčanje i šetnje, druženje s prijateljima, slušanje glazbe i kuhanje. Kad god je prilika, vraća se i u rodne štrigovske brege, a svoj posao tad, kaže, ostavlja u Zagrebu.
– Općenito se trudim balansirati slobodno vrijeme i posao. On je uvijek tu, ali je potrebno povući granicu kako bi se što duže i uspješnije održali i, naravno, sačuvali svoje psihičko zdravlje. U početku je to sigurno bilo teže, no s iskustvom se čovjek nauči i s time nositi, zaključuje razgovor Gorana Tomac.