FILIP TOPLIČANEC IZ ČAKOVCA ‘Nisam pojeo svoje zmije i tarantule, ali kukce…’

Filip Topličanec u izradi doktorskog rada pita Međimurce bi li kušali hranu na bazi kukaca. Sam je kušao larve brašnara te pržene skakavce...

– Probao sam skakavce, prepečeni imaju okus kao čips i dobri su s ljutim umakom. Jednom sam iz Nizozemske nabavio i brašno napravljeno od prepečenih crva brašnara. Napravio sam tri vrste keksa i ponudio ih rodbini, susjedima i prijateljima. Prvi su bili bez crva, drugi su imali malo njihova brašna, a treći puno. Sve su probali i za ove s crvima su rekli da ih podsjećaju na čvarke. Proizvodio sam i sam te crve i njima hranio tarantule. Probao sam i cijelog crva brašnara. Pržen ima pomalo zemljast okus. Trebalo bi ga doraditi, začiniti na istočnjački način – priča nam Filip Topličanec, Šenkovčanin koji danas živi u Čakovcu.

Međimurska javnost imala ga je priliku upoznati u jednom gostovanju u listu Međimurje. Kao mladić kod kuće je držao više od 100 zmija i isto toliko tarantula. Uzgajao ih je, inkubirao, pustio da se pare i pokazivao na sajmovima.

– Dok sam bio mali skupljao sam sve vrste kukaca. Imao sam strah od zmija, ali sam ga svladao. Kupio sam prvu na jednom sajmu i tako je sve krenulo, prisjeća se.

U međuvremenu završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, a potom upisao doktorat. Položio je sve ispite te mu je preostao tek završetak i obrana doktorskog rada. Tema je – spremnost Hrvata da kušaju hranu na bazi kukaca.

– Odabirom teme želio sam povezati svoju ljubav prema egzotičnim životinjama s agronomijom. Odlučio sam se za entomofagiju, tj. korištenje kukaca u ljudskoj prehrani. Moja je tema iz područja marketinga, želim istražiti što znamo o kukcima i jesmo li spremni kušati ih. Europa i Sjeverna Amerika smatraju kukce odvratnima. S druge strane, postoji više od dvije tisuće jestivih kukaca i svakodnevno ih konzumira više od dvije milijardi ljudi, pojašnjava naš sugovornik.

Kaže da je fokus stavljen na crve brašnare. No, dodaje, crv je nezgrapan izraz. Riječ je o larvi, jednoj fazi u razvojnom stadiju budućeg kukca nazvanog manji brašnar.

– Odrasli kukac se ne jede. Prže se larve te se potom melju i koriste za brašna, hamburgere, kekse i još mnogo toga. Jedu se i cijele larve, također pržene i dobro začinjene. Skakavci pak se jedu odrasli, ali im se uglavnom otrgnu noge i krila. Htio bih probati i larvu palmine pipe. Vani je to delicija poput jastoga ili škampa, priča nam te potom prelazi na poantu.

Kukci imaju tri puta više proteina od govedine i 20 puta više vitamina B12. Kalija imaju više nego banana, a željeza dvostruko više od špinata. Udio kalcija jednak je onome u mlijeku, a imaju i odličan omjer masnih kiselina. Sadrže svih 20 esencijalnih masnih kiselina i bogati su probioticima. Kad se tome doda nizak udio masti i niske kalorične vrijednosti, jasno je da je ova priča u najmanju ruku – zanimljiva.

– Možda i važnije od toga je društvena korist, zaštita okoliša. Za kilogram kukaca potrebno je uložiti 1,7 kilograma hrane, a za kilogram govedine 10 kilograma. Za kilogram kukaca potrebno je manje od litre vode, a govedine 22 tisuće litara! Kilogram zrikavaca proizvodi jedan gram stakleničkih plinova, a govedine 2.850 grama, otkriva.

Slijedi ono najvažnije. Za kilogram kukaca potrebno je 15 četvornih metara obradivog tla, a za istu količinu govedine 200 metara. Očito, riječ je o scenariju budućnosti.

– Tako je, kukci su baš bomba i neki ih smatraju hranom budućnosti. Do 2050. godine bit će nas gotovo deset milijardi, a obradivog tla sve je manje. Očekuje se mesna kriza, meso bi moglo postati dostupno samo vrlo bogatima. Sve bi se u tom pomalo apokaliptičnom scenariju moglo svesti na običnu matematiku. Što veći prinos, na što manjoj površini i sa što manje resursa. Bogata nutritivna baza za preživljavanje. Kukci bi uskoro mogli nadomjestiti životinjske proteine. A mene zanima jesmo li mi spremni početi razmišljati o njima. Neke zemlje su već krenule u veliki biznis s kukcima, kako za ljudsku prehranu, uz potrebne sigurnosne certifikate, tako i za ishranu stoke. Dosad se to nije moglo kod nas, ali EU polako uvodi kukce u svoje zakonodavstvo. Dodao bih i da kukci jako teško prenose viruse, za razliku od stoke, kaže.

Iako tema još nije dovršena, Filip Topličanec kaže nam da je kod novih generacija već uočio spremnost na “nešto novo”.

– Međimurci još uvijek kukce smatraju ogavnima i štetnima, ali mladi bi mogli početi mijenjati svijest. Kod nas još nema proizvodnje, niti ja razmišljam o njoj, zasad. Ali stižu nova vremena. Za konzumaciju me više zanimaju cijeli kukci, ali biznis budućnosti je njihova prerada u brašno, kaže.

Otkriva nam i da bi kušao sve, i zmije i tarantule, samo da mu ih netko zna spraviti. Jednostavno, takav je… S obzirom na to da je uzgajao, a poslije i kušao larve brašnara, te da je larvama hranio svoje tarantule, koje je također spreman kušati, pitamo ga za kraj otvoreno – je li pojeo svoju zbirku zmija i tarantula?

– Ha-ha-ha… Nisam, nijednu! Prodao sam sve primjerke kad smo supruga Marta i ja preselili iz Šenkovca u Čakovec, kune se Filip Topličanec.

U dovršetku doktorskog rada možete mu pomoći i vi. Ne, ne trebate kušati crve i kukce… Ali možete ispuniti internetsku anketu kojom propituje vaš stav o njima na internetskoj stranici https://www.1ka.si//a/288363.

*tekst je preuzet iz lista Međimurje, broj 3439