Slađana Hlišć iz Strelca malu je Magdalenu rodila sama, u kadi. Iznenađeni suprug Goran zatekao ju je s bebom u rukama
Te noći na petak, 7. svibnja, obitelj Hlišć iz Strelca mirno je pošla na počinak. Starija djeca Lana i Luka pošli su sami u krevete. Trogodišnja Noemi i jednogodišnja Mirjam, već po običaju, šmajhlaju se roditeljima Goranu i Slađani. No, tu je bio još netko…
– Mirjam je spavala uz mene, a Noemi je trebala spavati uz majku. No, u neko doba noći shvatio sam da umjesto supruge uz Noemi leži starija kći Lana. Izgleda da su se nešto pozamijenile… Najednom sam začuo glas koji me doziva. Još napola spavajući sišao sam i u hodniku, ispred kupaonice susreo suprugu. U naručju je držala bebu! – prisjeća se u razgovoru Goran Hlišć, soboslikar iz Strelca. Osjećaji su mu još uvijek pomiješani, teško je “doći k sebi” nakon takvog događaja. Vratimo se opet u tu čudesnu noć, ali ovaj put s njegovom suprugom Slađanom Hlišć.
– Bila sam trudna, ali termin je bio 19. svibnja, dvanaest dana kasnije. Sve sam ih otpravila na spavanje te večeri i sama sam ostala dolje. Bila sam spremna probuditi Gorana ukoliko krenu jači trudovi, da me odvede u bolnicu. I tako sam, ostavši na miru, poželjela toplu kupku. Izgleda da je topla voda djelovala i naglo su došli snažni trudovi. Odmah mi je bilo jasno da neću stići probuditi Gorana, odjenuti se i stići do bolnice. Bojala sam se da porod krene u automobilu. I rekoh sebi – idem probati… Ipak sam osjećala da nisam sama u toj kupaonici, molila sam se Bogu da bude uz mene i da mi da snagu, priča Slađana Hlišć zibajući u naručju malenu Magdalenu koju je te noći rodila – u kadi!
Magdalena se rodila s 3,6 kilograma i 50 centimetara, odličnog je zdravlja, dobro jede, mirno spava. Naš mali buhtlin, tepa joj majka Slađana. Nekad, sjetit će se stariji, ovo ne bi bilo neuobičajeno. Danas je ravno čudu.
– Nisam prvorotkinja, mislim da je to ključno. Da mi je prvi puta ne bih se ni usudila. U petoj trudnoći ipak već znaš kakvi trudovi moraju biti, kad je dijete krenulo. Nema velike filozofije, nisam paničarila, jer u panici možeš zeznuti cijeli porod. Zato možda nisam odmah ni pozvala Gorana, da bude što veći mir. Sve se događalo prilično brzo. Vidjela sam da je puknuo vodenjak i da je to to. Kao što sam već rekla, kad ti je peti put znaš kad je dijete krenulo i da tada nipošto ne smiješ stati. U tom trenu, kad dođe taj trud moraš uložiti svu svoju snagu i ne odustati kad je ključno. Još trud dva i bilo je gotovo – evo Magdalene sa mnom u kadi!, prisjeća se razdragano te noći Slađana Hlišć, kuharica rodom iz Svetoga Križa.
Tek tad je zazvala supruga Gorana. On je pomislio da ju mora voziti u bolnicu.
– Sišao sam i zatekao ju s bebom u rukama. Riječima je to nemoguće opisati, rekla mi je samo: “Ja sam rodila.” Nisam bio siguran sanjam li ili je stvarnost. To je bila Božja milost i njegov plan, tako je trebalo biti, kaže suprug Goran.
Ni on nije paničario. Polegao je suprugu – s bebicom još povezanu pupčanom vrpcom – na kauč, pokrio ih, utoplio i pozvao hitnu medicinsku pomoć. – Stigli su nevjerojatno brzo, svaka im čast. Kad su ušli nisu se mogli načuditi. Isto je bilo u bolnici, sestre su komentirale: “E to je žena!”, smiju se oboje. Slađana kaže da joj je sad jako drago zbog svega, što je uspjela.
– Da me netko ne bi krivo razumio: nisam planirala roditi sama i kod kuće. Ali kad je porod naglo krenuo, prepoznala sam trenutak i dala sam sve od sebe. Uspješan porod i meni je dao jako puno samopouzdanja – zaključuje Slađana Hlišć – žena, majka, kraljica iz Strelca.
*tekst je preuzet iz lista Međimurje, broj 3448