Josip Živković iz Malog Mihaljevca za sebe kaže da je rođeni Slavonac ličkih korijena. U dobi od 26 godina pošao je za Kanadu. Kao diplomirani agronom nije mogao pronaći posao pa je završio tečaj za autolakirera. Živio je u Vancouveru za koji kaže da je najljepši grad na svijetu
– Dosta sam selio, kupio bih kuću pa je nakon dvije tri godine malo obnovio i prodao te pošao dalje. Vidio sam kako se to u biti isplati, a naučio sam i raditi s drvetom. Tamo je sve od drveta. I tako sam na kraju prešao u građevinu. Počeo sam graditi drvene kuće. Posljednji objekt koji sam gradio bio je 1.400 kilometara sjeverno od Vancouvera, prema Aljasci, gdje su samo grizliji i veliki jeleni lopatari. Napravio sam u divljini kompleks kućica za odmor Montana Hill jednom Englezu i nikad to nisam zaboravio, priča nam Josip Živković dok nas provodi svojim imanjem.
U Hrvatsku, to jest u Čakovec, vratio se prije trinaest godina. Kupio je imanje u Malom Mihaljevcu te ga počeo uređivati u skladu sa svojim životnim načelima.
– Imam ovce, kuniće, patke, bisernice, čirike, hrvatice, a imao
sam i crne slavonske svinje. Sadim žitarice i imam dva mlina za
mljevenje žita. U pekaru ne idem, u biti ne kupujem gotovo ništa.
Nisam vegetarijanac, iako bih mogao preživjeti samo na svom voću
i povrću, priča te nas od kuće koju je sagradio na mjestu stare
kuće odvodi preko puta ceste.
J. Živković dopremio je i bez čavla sastavio turopoljsku kuću iz 1854.
Tamo je također njegova zemlja na kojoj je podigao još jednu kuću, i to pravu turopoljsku! Kaže kako se sve dogodilo slučajno. Posjetio je čovjeka u Maruševcu i vidio da živi u drvenoj kući. Odmah se sjetio Montana Hilla i odlučio da i on želi drvenu kuću.
– Sjeo sam u auto i pošao za Žumberak. Odmah sam našao dvije-tri
drvene kuće, ali mi nisu odgovarale dimenzijama. Našao sam potom
još jednu, pravu! Prvi put sagrađena je 1854. godine negdje u
Posavini, Turopolju… to je taj, što kažu, turopoljski stil
gradnje. Potom je prije 65 godina preseljena na Žumberak. I na
kraju sam je ja kupio i dopremio u Mali Mihaljevec. To je prava
kuća, selila je koliko i ja! Nema tu čavla, samo drveni klinovi.
Konzervatori mi prvo nisu htjeli dopustiti, mislili su da ju ja
neću znati nazad sastaviti. Ali sam ih uvjerio da ne poznaju moje
kvalifikacije. Rado bih da sad dođu i vide je, zvao sam ih.
Svojim rukama sam je sastavio, sve je puno drvo, nema tu iverice,
pokazuje gospodin Živković kuću koja danas krasi Mali Mihaljevec.
Nazvao ju je, naravno, Montana Hill.
Tu je stari zdenac, obor u koji stižu ovce, vrt…
Ne samo da ju je nazad sastavio, nego ju je i doradio te uresio brojnim divnim detaljima. Ljubav prema drvetu i baštini vidi se na svakom koraku. A miris hrastovine i ugodna svježina kad je vani vruće svakog bi osvojila.
– Uz kuću je stari bunar, obor u koji ću preseliti ovce, brojno starinsko oruđe, vrćak, livada na kojoj ću zasaditi starinske voćke, polje na koje stiže kukuruz… Razmišljam o etno turizmu, kuća je idealna za odmor, kaže Josip Živković, inače strastveni ribolovac. “Mušicama” koje sam izrađuje na drenažnim kanalima lovi pastrve. A uz kanadsko iskustvo lova na pastrve, čuli smo od upućenih, nema mu ravnog!
* tekst je preuzet iz lista Međimurje, broj
3448
