Želja je pokazati zajedništvo i pripadnost vjeri i crkvi, istakao je župnik Hoblaj
I ove je godine, blagdan Tijelova, obilježen u Prelogu misnim
slavljem i tradicionalnom procesijom, koja je prošla dvorištem
Župe sv. Jakoba. Brojne su se udruge odazvale pozivu župnika
Antuna Hoblaja. “Želja je pokazati zajedništvo i pripadnost vjeri
i crkvi”, istakao je župnik Hoblaj.
SVE fotografije pogledajte
NA LINKU.
Tijelovo, punim nazivom svetkovina Tijela i Krvi Kristove jedna
je od idejnih blagdana koji su duboko ukorijenjeni u životu
Katoličke crkve. Noseći Presveto u svečanoj povorci i
blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet,
kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom
moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet.
Kršćani na Tijelovo ne idu u procesiji da bi nešto demonstrirali
ili protiv nečega protestirali, već da pokažu da kao hodočasnici
stupaju za Kristom prema konačnom cilju svoga života.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u
Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala
mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju
kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti
oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u
svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici
širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi. Drugi događaj
koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan
je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu
Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu
posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je
lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja
se slijevala po oltaru. Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8.
rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova
(Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no
u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan
XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku crkvu.