Naučite dijete da samostalno potraži i peca ribu, a ne da mu čitavo vrijeme dajete ribu kako ne bi umrlo od gladi.
Dođe učenik kući i preda ocu svjedodžbu. Otac ga pogleda i kaže:
‘Kako objašnjavaš ove dvojke i trojke?’ Dječak ga pogleda i kaže:
‘Reci ti meni, jesu li geni ili odgoj?’
Bliži se kraj nastavne godine i sve se veći fokus stavlja na
ocjene. Tko je kriv što nisu onakve kakve smo očekivali? Ili
ipak jesu? Je li učenik trebao više i bolje učiti? Zna li uopće
učiti? Je li ga tko podučio tome ili očekujemo da sam nauči?
Koliko je bio motiviran za učenje? Ili pak je do roditelja koji
nije obraćao pozornost na dijete, nije ga ‘tjerao’ da uči i nije
mu pomogao oko učenja. Ili pak je do učitelja koji ne znaju
objasniti i prenijeti znanje, do online nastave na koju djeca
nisu navikla ili pak jednostavno učitelji ne znaju motivirati
djecu na učenje?
Vjerujem da svatko od nas ima svoje uvjerenje kada je u pitanju
ova tema i da bi bilo puno različitih razmišljanja na ovu
temu. Ako isto sjeme posadimo u zemlju, u jednu posudu
stavimo bolju kvalitetu zemlje a u drugu posudu siromašniju
kvalitetu zemlje, pretpostavljate što će se dogoditi? Bolje
će rasti sjeme koje je u kvalitetnijoj zemlji.
Što je u ovoj situaciji kvalitetnija zemlja? Što ako ovaj sustav
koji vlada u školi nije prilagođen našoj djeci? Što ako učitelji
ne znaju kako raditi s takvom djecom? Što ako ih roditelji ne
znaju motivirati? Što ako je sve to utjecalo na to da ocjene budu
takve kakve jesu?
Plus očekivanja roditelja da dijete treba imati sve petice jer će
to biti jedina sigurnost da ono upiše srednju školu ili
fakultet.
Mnoge pritiske roditelji sami sebi nameću a samim time vrše
utjecaj na dijete ali i na učitelje. Jedan od bespotrebnih
pritisaka je da se dijete neće moći upisati ako nema sve
petice.
Država je omogućila da se svako dijete može upisati u srednju
školu. Onoliko mjesta koliko je u osnovnim školama, toliko ima u
srednjim školama. Znači, nije istina da se neće moći upisati.
Hoće! Pitanje je samo ima li dijete realna očekivanja od sebe za
školu koju želi upisati.
Mnoga djeca upišu ono što bi oni željeli ili ono što bi željeli
njihovi roditelji no onda se nakon godinu dana nastave pokaže da
im je preteško pratiti tempo učenja i kada se zaredaju lošije
ocjene, dijete ipak bira drugu školu, prilagođenu njegovim
mogućnostima. Omogućeno je preseljenje iz škole u školu. Ni tu
nema straha ako do toga dođe.
Mnoga djeca upišu školu koju su željeli njihovi roditelji pa tek
kada završe shvate da to nije ono što bi željeli raditi te nikada
ne rade ono što su završili. Što je s njima? Završe neku večernju
školu ili tečaj ili pak su samouki te otvore svoju firmu. I žive.
I opet nema razloga za strah da nešto neće upisati ili zarađivati
za život.
Živimo u vremenu kada je sve moguće. 21. stoljeće nam nudi mnoge
mogućnosti koje su u 20.stoljeću bile nezamislive. Poanta je da
su uvjerenja nekih roditelja zapela u 20.stoljeću razmišljajući
na nekadašnji način. Tada je bilo više ograničenja nego
mogućnosti.
Čak i upis na fakultet više nije problem. Ako ne upišeš ono što
želiš, mnogi gradovi u Hrvatskoj imaju iste izbore sa sniženim
kriterijima te možeš probati tamo.
Osim toga, svijet je postao globalno selo. Ove nove generacije
djece nemaju problem otići u druge države na školovanje. Naročito
jer pričaju jezike bolje nego materinji.
Ako roditelji prosuđuju iz svoje perspektive, zatvaraju sebi
mogućnost koju svijet nudi, naročito u vrijeme online nastave.
Postoje mnogi tečajevi pa i mnoge škole nude mogućnost da
završite nešto online. Zaista je 21. st. stoljeće mogućnosti i
nema mjesta strahovima iz prošlog stoljeća u kojem je bilo tako
kako još danas mislite. Više nije tako. Raspitajte se i shvatit
ćete kolike su vam opcije.
Čemu onda djecu i dalje plašimo nečime što nije istina? Radimo
pritisak na njih da moraju imati što bolje ocjene jer neće
uspjeti u životu a ocjene nisu mjerilo znanja. Naročito one koje
su nerealne.
Mnoga djeca završe školu i tek kada krenu raditi moraju učiti
raditi ono što će raditi čitav život odnosno škola ne uči djecu
kako će raditi i zarađivati za život, niti preživjeti. To će ih
tek život naučiti. Toliko energije polažemo u školu i ocjene a
kasnije ih nitko ne zapošljava zato što su imali petice pa čak ih
niti ne pita kakve su ocjene imali.
Radimo pritisak na djecu da upišu školu koja im pruža sigurnost.
Korona nam je pokazala da ovaj svijet više nema sigurnosti u
pogledu zanimanja. Mnogi poslovi su se preko noći ugasili ali su
zato mnogi nastali ili se reformirali.
Što je tome doprinijelo? Fleksibilnost osobe da se prilagodi
postojećoj situaciji. Zar nije onda glupo forsirati
sigurnost kada je fleksibilnost na trenutnu situaciju i
prilagođavanje okolnostima spasilo mnoge firme od propasti? Zato
ne tražite djeci sigurni posao nego ih naučite preživjeti u
svakakvim okolnostima te ih učite prilagodljivosti. U ovom
svijetu sigurnost više nije opcija. To isto dolazi iz prošlog
stoljeća.
‘Samo se ti sine zaposli u državnoj firmi da imaš sigurnu
plaćicu.’ Toga više nema. Nema takve vrste garancije. Jedina
garancija je osobna snalažljivost u danim okolnostima. Tome
podučite djecu. Stavite ih u različite okolnosti i pustite da se
snađu. To će moći jedino ako im dozvolimo da uče na vlastitim
greškama a ne da ih štitimo od grešaka.
Ono što vam želim poručiti je da se više oslonite na to da
pronađete u svojem djetetu njegove vlastite interese i strast jer
će tako voljeti ono što radi i neće tek tako odustati. Tako će
biti motiviran da uspije čak i ako nekoliko puta propadne. Čak i
nakon pada će ustati jer će voljeti ono što radi a i manja je
vjerojatnost da će potpuno pasti.
Svatko od nas tko radi ono što voli, pronađe načina u mnogim
okolnostima da svejedno radi ono bez čega ne može. To onda nije
samo posao za preživljavanje već je to životna strast bez koje ne
može. Tako će uvijek pronaći načina da uspije u svakakvim
okolnostima. Prilagodit će okolnosti sebi a i sebe
okolnostima.
Naučite dijete da samostalno potraži i peca ribu, a ne da mu
čitavo vrijeme dajete ribu kako ne bi umrlo od gladi.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Anita Vadas
tel. 098/564-290
mail: info@anitavadas.com
www.anitavadas.com
Edukacija j.d.o.o.