Izvanredni profesor dr. sc. Darko Preiner danas je u Hrvatskoj pojam za vinarstvo i vinogradarstvo. Rođen je u Svetom Urbanu, živi u Zagrebu i predstojnik je Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta. No, do toga je trebalo doći
Završivši Osnovnu školu Štrigova upisao je Gospodarsku školu u Čakovcu, smjer poljoprivredni tehničar. U srednjoj školi je briljirao i bilo je jasno kamo će dalje.
– Iz obitelji sam koja se, kao i većina u Svetom Urbanu, bavi
vinarstvom. Odrastao sam uz vinovu lozu, vinograde i proizvodnju
vina. Agronomiju sam upisao 2000. godine, omogućili su mi to
roditelji Dušan i Milena Preiner, a dobio sam i
županijsku stipendiju. Nije bilo lako prilagoditi se na Zagreb,
ali samo studiranje mi je išlo dobro – priča nam.
Darko Preiner na Mađerkinom bregu u Robadju
Do samog kraja nije razmišljao o ostanku na fakultetu. No, počeo se uključivati u projekte Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo. Na koncu mu je profesor Edi Maletić ponudio da ostane kao njegov asistent.
– Završio sam studij prvi u svojoj generaciji. Pošao sam na prvo tromjesečno usavršavanje u Beč, na tamošnji Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo. Vratio sam se, počeo raditi kao asistent te sam upisao doktorat koji sam dovršio 2016. godine – kaže. Pomalo je neobično, dodaje, što je doktorirao na selekciji dalmatinskih sorata pod Maletićevim mentorstvom.
– On se u to vrijeme počeo intenzivno baviti autohtonim sortama
vinove loze. Prije toga s kolegama se proslavio otkrićem
hrvatskog podrijetla svjetski poznate sorte zinfnadel
(tribidrag). Na moj profesionalni razvoj velik je utjecaj imala i
profesorica Jasminka Karoglan Kontić. Nekako u to vrijeme oženio
sam se sa suprugom Marijom i danas smo roditelji
dvoje prekrasne djece koji su mi neiscrpan izvor motivacije –
priča nam Preiner.
Sa suprugom Marijom
U znanosti najviše se bavi ampelografijom, tj. sortama vinove loze, kao i klonskom selekcijom te stvaranjem novih sorata.
– U ampelografiji koristimo genetiku, instrumentalne analize,
biotehnologiju… No, kako sorte ne možemo do kraja ocijeniti bez
vina, tako moj posao uključuje i proizvodnju te ocjenjivanje
vina. U sklopu jednog od brojnih projekata u kojima sam
sudjelovao specijalizirao sam proizvodnju dalmatinskog prošeka iz
više od 15 različitih sorti. Najljepše je u svemu to što sam
radeći na očuvanju i unapređenju autohtonih sorti obišao gotovo
cijelu državu i upoznao brojne vinogradare i vinare. Naravno,
putovao sam i i svijetom te se usavršavao u vinogradarskim
regijama. Osim Europe, bio sam i u Kaliforniji koja me se još i
najviše dojmila, kaže te dolazi do onog nama
najzanimljivijeg.
Ocjenjivanje vina neizostavan je dio posla
Nakon doktorata sve više surađuje s međimurskim vinogradarima.
– Zahvaljujući ranijim iskustvima s klonskom selekcijom te iznimno dobroj suradnji s vinarima, uspješno sam izdvojio klonove sorte pušipel. Nadam se da će oni dodatno unaprijediti uzgoj i kvalitetu vina ove sorte. Jako mi je drago što sorta uz koju sam odrastao u vinogradu postaje prepoznatljiv brend Međimurja te što sam mogao pridonijeti tome, kaže.
Nakon doktorata kreće prema tituli docenta i uvodi vlastita dva predmeta. To su Vinogradarstvo i vina svijeta te Znanstvena dostignuća u vinogradarstvu i vinarstvu – po uzoru na vodeće svjetske fakultete.
– Jako mi je drago što sam bio mentor mnogim studentima koji su danas uspješni vinogradari i vinari. Tu su i naši Međimurci Matej Trstenjak, David Štampar i Viktor Dvanajščak koji su diplomirali na pušipelu – kaže.
Za predstojnika Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo odabiru ga
kolege 2019. godine i prvi je Međimurac na tom položaju! Te je
godine postao i izvanredni profesor. Zavod ima 30 zaposlenih i
čekaju ga brojni izazovi. Vode čuveno Vinogradarsko-vinarsko
pokušalište Jazbina s više od deset hektara vinograda za
studentsku praksu, ali i komercijalnu proizvodnju vina. Uskoro
sele u nove prostore, opremaju suvremen laboratorij…
Kao predstojnika Zavoda čekaju ga brojni izazovi
– Moj je cilj da Zavod u znanstvenom i nastavnom smislu postane ne samo vodeći u Hrvatskoj, već i konkurentan na svjetskoj razini. Sve to ne bi bilo moguće bez bogatog nasljeđa mojih prethodnika, ali i svih kolegica i kolega, od pomoćnog i tehničkog osoblja pa do eminentnih profesora koji su mi bili mentori i uzori, kaže.
Lani je postao voditeljem velikog projekta nazvanog “Novi početak za stare hrvatske sorte vinove loze” financiranog iz EU-a. Dodaje kako autohtone, ali i druge sorte imaju velik problem, a to je osjetljivost na bolesti.
– Iako sam od malena u vinogradu, jednu stvar nikad nisam volio. To je prskanje raznim pesticidima koji su, nažalost, nužni da bi mogli uzgajati osjetljive sorte. To šteti okolišu, a truju se i sami vinogradari. S time u mislima počeo sam istraživati kako to promijeniti. Uvidio sam kako jedino rješenje mogu biti kvalitetne, otporne sorte. Tako sam još 2006. godine počeo s programom stvaranja novih sorti. Cilj mi je jednoga dana stvoriti nove, otporne sorte što sličnije našim autohtonima, a da se mogu uzgajati bez pesticida, kaže Darko Preiner.
Zaključuje kako je zadovoljan postignutim u životu, uz marljiv rad bez mnogo kalkulacija. A najveće mu je zadovoljstvo vrijeme provedeno s obitelji i svaki dolazak u Međimurje.