Nedavno su izbacili na tržište svoj prvi inovativan dizajnerski proizvod, mobilni ured Movo, koji je u manje od godinu dana osvojio tri prestižne međunarodne nagrade
Naše gospodarstvo ima na stotine problema, ali i na desetke uspješnih firmi, često u javnosti nepoznatih, onih koje se uspješno nose s europskom konkurencijom. Jedna od njih je i Sobočan iz Murskog Središća, tvrtka specijalizirana za projektiranje te proizvodnju namještaja i opreme za trgovine i poslovne prostore. Vodi je Franjo Sobočan (66) te njegovi sinovi Nikola (41) i Dejan (42). Više od 60 posto svojih prihoda ostvare u inozemstvu, a glavni poslovni partner im je švicarski div Intersport, vodeći svjetski trgovac sportske opreme, obuće i odjeće, piše tportal.
Nedavno su Sobočani napravili iskorak te su izbacili na tržište svoj prvi inovativan dizajnerski proizvod – mobilni ured Movo – koji je u manje od godinu dana osvojio tri prestižne međunarodne nagrade.
Trenutno u ponudi imaju šest tipova mobilnog ureda – brzo su sklopivi i zauzimaju malo prostora, a kad se zatvore, izgledaju kao atraktivan komad namještaja. Svaki je opremljen kotačićima, strujnom utičnicom, USB priključkom te prostorom za fascikle i uredski pribor. Cijena im se kreće od 1400 do 2600 eura.
Na ideju o proizvodnji mobilnog ureda došao je Dejan, inženjer građevine i izvršni direktor tvrtke Sobočan.
‘Ideja se rodila u razgovoru s našim partnerima. I prije pandemije željeli smo napraviti iskorak u segmentu vrhunskog uredskog namještaja. Otac i brat odmah su prihvatili ideju i u svega nekoliko dana naš dizajn studio osmislio je proizvod. Razvili smo ga prvenstveno za njemačko i austrijsko tržište, na kojem smo inače poslovno jaki. Kad smo izašli s Movom, ništa usporedivo tog trenutka nije bilo na tržištu’, objašnjava Dejan Sobočan.
Prave rezultate od prodaje mobilnih ureda Sobočani očekuju u narednih godinu dana. Trenutno su u fazi definiranja prodajnih kanala. Ciljani kupci su im projektni uredi, trgovine dizajnerskim namještajem te web shopovi.
‘Sva skupljena znanja i iskustva u ovih više od 20 godina, koliko poslujemo, želimo pretvoriti u inovativne proizvode koji će nam donositi prihode sljedećih deset godina. Movo je za nas ono što su Rimcu njegovi električni automobili. Najbolji izlog svega onoga što možemo napraviti. Nekad se u našoj branši živjelo od proizvodnje polica za samoposluge, ali to je gotova priča. Sad se traže kreativnost, inovacija i dizajn. Cilj nam je postati lider u proizvodnji poslovnog namještaja višeg ranga’, ističe Sobočan stariji.
Razgovaramo u jednoj od sala za sastanke u središtu tvrtke u Murskom Središću. Glavnu riječ vodi Franjo, prati ga Dejan dok se Nikola uključuje kad se spomene njegov djelokrug posla, a to su nabava i proizvodnja.
Kriza izazvana pandemijom koronavirusa odrazila se i na poslovanje Sobočana. Kako su s ulaganjima stali svi njihovi najvažniji kupci – uz Intersport, to su još grupacija MOL (benzinske crpke) i najveće domaće hotelske kuće – smanjio se broj narudžbi. Lani su im prihodi pali za 14 posto, na 103 milijuna kuna. Usprkos tome, povećali su broj radnika, sad ih je oko 200, te nisu smanjivali plaće s prosjekom od 8300 kuna.
‘Naši radnici većinom su iz Murskog Središća i okolnih sela. To su ljudi s kojim se družimo i nakon posla. Oni su naša snaga. Materijalni uvjeti moraju biti visoki jer smo samo 40 kilometara udaljeni od Austrije. Dok su ostale tvrtke imale problema s odljevom radne snage, nama se to nije događalo’, ističe Franjo Sobočan. Smanjenje aktivnosti na tržištu Sobočani su iskoristili za poboljšanja poslovanja. Doveli su profesionalce za marketing i IT. ‘Riječ je o ljudima koji su prije radili u velikim korporacijama. S njima smo dobili širi pristup poslovanju, važan za budućnost. Ne možemo zauvijek ostati samo obiteljska tvrtka’, naglašava Dejan Sobočan.
U ovoj godini Sobočani očekuju više narudžbi te oko 125 milijuna kuna prihoda, što je za šest milijuna kuna više nego lani. Jedino što ih muči drastično je poskupljenje sirovina, prije svega lima i željeza.
‘Prošle godine tona lima koštala je 600 eura, a danas 1600 eura. Godišnje nam ga prosječno treba oko 500 tona. Nije problem samo cijena, već i nestašica sirovina. Kasni nam roba, kasne isporuke i ne možeš dobiti onoliko lima koliko bi htio. Problemi su veliki, a najgore je to što im se ne vidi kraj’, objašnjava Nikola.
Najvećim dijelom nabavljaju lim izravno iz tvornica u Italiji, u kojoj se nalaze glavni proizvođači. Sumnjaju da se umjetno, odnosno dogovorno stvara nestašica sirovina da bi im se podigle cijene. Osim toga, u Europi se događa i to da kineske tvrtke kupuju tvornice lima te ih potom zatvaraju kako bi se eliminirala konkurencija.
Cijelu priču o obitleji Sobočan pročitajte klikom ovdje.