Simpatična Ela Vidačić iz Mačkovca odvažila se na potez koji joj je zasigurno uljepšao i obogatio mladenački život - u doba pandemije koronavirusa odlučila je otići van Hrvatske na program Erasmus, i, kako kaže, ne žali ni za čim. Kako se Ela snašla u Francuskoj pročitajte u razgovoru koji donosimo:
Za početak, možemo se vratiti godinu dana unatrag i prisjetiti se početka pandemije. Kako je tvoj fakultet (u Rijeci) tada funkcionirao?
Zapravo tad sam uz fakultet radila studentski posao u H&M-u, i kad je počela sumnja zatvaranja fakulteta otišla sam na posao i rekla ‘Ne znam što se točno događa, ali svi studenti se pakiraju doma – pa idem i ja’ i otkazala sve svoje smjene. Na Ekonomskom fakultetu u Rijeci već dugi niz godina postoji online smjer Poduzetništva, tako da je istog trena od proglašenja pandemije sva nastava prebačena online bez ikakvih poteškoća.
Kako to da si se odlučila u doba pandemije ipak otići
izvan Hrvatske na program Erasmus? Je li bilo teško dobiti
odobrenje?
Volim putovati i istraživati, to je bio moj glavni poriv.
Inspirirala me kolegica s fakulteta koja se tada vratila s
Erasmus studija iz Španjolske. Nakon toga nisam imala puno
vremena za razmišljanje jer je zadnji rok za prijavu bio otvoren
još samo par dana. Iskreno, tada nisam vjerovala da će pandemija
potrajati. Kako se bližilo putovanje, bilo je jako stresno i
neizvjesno. Avionske karte su se mahom otkazivale, Francuska je
proglasila drugi lockdown, a fakultet u Francuskoj potvrdio je
online ljetni semestar… Sve je ukazivalo na to da nema smisla
ići, no nisam htjela odustati dokle god ured za mobilnost ne
otkaže stipendiranje.
Što si točno u Francuskoj studirala?
Marketing na Rennes School of Business. Zadovoljna sam programom koji nude i malo drugačijim načinom učenja i predavanja. Block satovi se dijele na 50% predavanja i 50% primjene predavanja na različite grupne projekte i seminarske zadatke. Klasičnih završnih ispita skoro pa i nema, već su to ‘Assignment papers’- npr. esej gdje traže primjenu znanja cijelog semestra u jednom radu. Moje obaveze polako se privode kraju s obzirom na to da semestar počinje u siječnju – a tako i prije završava.
Početkom semestra dobili smo paket dobrodošlice koji je sadržavao i maske, dezinfekcijske gelove, sapune i slično. Nastavu sam pohađala uživo uz primjenu svih mjera. S obzirom na situaciju, velik broj studenata odlučio je ostati u svojim zemljama, tako da je nastava bila izvođena i primijenjena u obje situacije. Svaka dvorana u potpunosti je bila opremljena za online izvođenje nastave, a svaki profesor imao je asistenta za tehničku pripremu.
Koje su mjere u Francuskoj trenutno na snazi?
Francuska je dosta stroga po tom pitanju. Već prošle godine u kolovozu stupila je na snagu odredba obaveznog nošenja maski u otvorenom i u zatvorenom prostoru. Policijski sat traje od 19 do 6, a kazne za kršenje dosta su velike i ne isplati se pametovati. Osim toga, od uskršnjih praznika na snazi je lockdown koji ograničava kretanje unutar 10 km od mjesta stanovanja i dozvoljava rad samo prehrambenim objektima. Restorani i kafići zatvoreni su još od prošle godine.
Koliko se promijenio tvoj društveni život i kako si se prilagodila u stranoj državi?
Živjela sam u studentskom domu što mi je omogućilo druženje od samog početka, pa samim time ni moja prilagodba nije dugo trajala. Kasnije, pokrenule su se grupe u kojoj su okupljeni svi internacionalni studenti gdje su se uvijek organizirala neka druženja ili izleti. Dani su mi bili ispunjeni različitim aktivnostima poput rolanja, piknika i slično.
Erasmus program koji sam prijavila traje jedan semestar – odnosno
4 mjeseca.
Studentski poslovi su skoro pa nemogući za početne govornike
francuskog, naročito u ovo doba kad skoro ništa i ne radi.
Francuzi će uglavnom uvijek prvo dati šansu izvornom govorniku pa
tek onda strancu.
Što bi poručila budućim studentima koji razmišljaju o studiju u Francuskoj, ali se nećkaju s obzirom na trenutnu situaciju?
Mislim da ako nešto stvarno želiš, to se može lako ostvariti. A i onaj jedan klasik – ‘Tko ne riskira, ne profitira.’
A što se tiče Francuske – blizu je, super zemlja za studente i mlade. Francuska nudi velik broj pogodnosti poput besplatnih paketa hrane koju smo mi kao student primali dva puta tjedno, CAF – vladino sufinanciranje stanovanja gdje se prijavom ostvaruje financijska pomoć plaćanja smještaja.
Najpozitivnija stvar Erasmus iskustva je upoznavanje drugih kultura i načina života, a najdragocjenija su prijateljstva koja sam ondje stekla. Ona ostaju za čitav život.
Što ćeš prvo napraviti kad ova situacija
završi?
Kad ova situacija završi voljela bih otputovati u Irsku u posjet
bratu. Tamo me čeka mali nećak, a uskoro nam i još jedan stiže.
Kakav je osjećaj vratiti se doma? Je li ti falila
Hrvatska i naše Međimurje?
Brzo su prošla četiri mjeseca, no meni je doma uvijek doma. Iako
volim putovati, volim Hrvatsku još više i baš uživam biti doma.
Već je uskočio neki studentski posao, pišem završni rad,
završavam preddiplomski studij i čekam da pravo ljeto započne,
rekla nam je za kraj simpatična Ela.
