Sredinom travnja prvi put je na području Međimurske županije organizirano puštanje na slobodu nekoliko vrsta ptica zahvaljujući suradnji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode s udrugom za zaštitu divljih životinja (AWAP)
Nakon oporavka u oporavilištu na lokaciji uz Muru poletjele su
sove kukuvije, šumska sova i škanjci. Zoran
Horvat, voditelj Centra za zbrinjavanje divljih
životinja AWAP iz Kraja Gornjeg, mjesta kod Zaprešića,
koordinirao je puštanje ptica uz suradnju djelatnika Međimurske
prirode. O prihvatu ozlijeđenih ptica u oporavilište i radu
udruge AWAP ističe:
–
Počeli smo raditi 2003. godine. Godišnje primimo oko 800
životinja koje pokušavamo rehabilitirati i pustiti ih u prirodu.
Većinu ih uspijemo spasiti. Najviše na oporavak pristižu ptice,
uglavnom grabljivice, zatim sove i rode. Ptice koje su u prirodi
najmnogobrojnije, kao što su kukuvije, male ušare, škanjci, u
najvećem broju dolaze do nas. Dojave o ugroženim pticama dolaze
preko Javnih ustanova za zaštitu prirode, veterinarskih stanica i
privatnih nalaznika. Životinje nam uglavnom dovoze nadzornici i
čuvari prirode Javnih ustanova. Kod prihvata ptice predsjednica
udruge Ingeborg Bata, ujedno i veterinarka, pregleda pticu,
određuje ako treba liječenje, operacija ili drugi postupak s
pticom.
Nakon veterinarskog pregleda ptica dolazi u oporavilište gdje se
ponovo uspostavlja letna kondicija te se one vraćaju u formu uz
dobro hranjenje. Ako se radi o mladim pticama koje su došle do
oporavilišta kao bebe, pokušavamo ih naučiti na plijen koji će
morati sami loviti. Kad su ptice oporavljene, vraćaju se u svoja
staništa gdje će se brzo vratiti svom prirodnom okruženju. Horvat
iznosi podatke o broju ptica koje na godišnjoj bazi stignu do
Centra za zbrinjavanje divljih životinja AWAP:
–
Tijekom godine dana pustimo na slobodu oko 70 % primljenih ptica.
U prosjeku godišnje primimo oko 300 ptica koje su strogo
zaštićene vrste. Zbrinjavamo i nezaštićene vrste, tako da u
prosjeku godišnje primimo ukupno oko 800 ptica. Na oporavak stižu
i ptice koje nisu česte, tako da smo imali orla krstaša, sive
sokolove, sokola lastavičara i stepskog sokola te močvarnu sovu.
Sve češće dolazi i velika ušara.
Emotivno prihvaćam svaku spoznaju kad imamo potvrdu da je ptica
koja je puštena na slobodu viđena. To je pokazatelj da sve što
radimo ima smisla. Nedostaju ljudski resursi. Od volontera
nažalost nismo imali nikad puno koristi. Trebali bismo imati i
zaposlene ljude, ali nažalost financijska sredstva nam ne
dozvoljavaju. Potrebna nam je i nova tehnička infrastruktura,
vozila i oprema. Prijavili smo se i na određene projekte, ali
nažalost nisu prošli.
O puštanju ptica na slobodu u prirodu Međimurja snimljen je i
kratki videozapis. Pogledajte ga na YouTubeu i kanalu Međimurska
priroda.