- Saka prava sneha, žena bi morala moći skuhati žgance. Treba meti snagu za to, a kaj na žgance deti, e to vam je već druga priča...
Svatko od nas ima ono jedno jelo koje nas vraća u djetinjstvo,
koje možemo povezati s najtoplijim uspomenama ili pak nas
podsjeća na ljude koje volimo. Često takva jela povezujemo s
domaćom starinskom hranom, onom koju su nam pravile bake ili
mame. Jedno od takvih jela zasigurno su i pravi domaći žganci.
Žganci su jelo kuhano od kukuruznog brašna ili kukuruzne krupice.
Danas se najčešće koristi palenta (latinski, talijanski i
njemački govornici kašu zovu polenta) koja je za razliku od
pravih starinskih žganaca gotova za pet minuta. Riječ žganci
povijesno koristimo kajkavci, ali i susjedi nam Slovenci te, iako
ne možemo dokazati točno podrijetlo riječi, možemo utvrditi da
nam je ostala i prenosi se još iz dobra praslavenskog jezika
prema starim zapisima recepata.
– Saka prava sneha, žena bi morala moći skuhati žgance. Treba
meti snagu za to, a kaj na žgance deti, e to vam je već druga
priča, rekle su mi mamice iz donjeg kraja te napomenule da je
razlika između žganci i palente u grubosti mljevenja kukuruznog
zrna. Palenta se priprema sa sitno mljevenim kukuruznim brašnom,
a žganci s krupnijom kukuruznom krupicom.
Na sjeveru Hrvatske kukuruzna krupica se kuhala u vodi te
prelijevala toplim mlijekom ili vrhnjem, a često i truskovama.
Stariji ljudi pojam truskove ili troskove vežu uz pečenu kosanu
mast pomiješanu s vrhnjem ili sa slatkim i mirisnim šumskim
jagodama. Domaći žganci z truskovami mogu vas vratiti u
djetinjstvo pa pitajte mamice po selima kako se točno kuhaju oni
pravi ili se uputite u udaljene šumarke pa možda naiđete i na
koju jagodicu truskovu.