TRAVEL BLOG Čakovčanka Martina Jakšić Rodiger posjetila je 46 zemalja i više od 300 mjesta na 4 kontinenta

- Na svijetu ima 196 zemalja. Treba što prije krenuti da se sve stignu posjetiti, a ja sam na tom putu! - poručuje.

Po struci magistra glazbene pedagogije, Martina Jakšić Rodiger iz Čakovca je putoholičarka i ponosna kolekcionarka iskustava. Njezina je želja jednom po jednom avanturom doživjeti cijeli svijet, proći 196 zemalja, upoznati kulturu, udahnuti drugačija mjesta. U posljednje četiri godine putuje aktivno te je posjetila 46 zemalja na 4 kontinenta (Europa, Azija, Afrika, Sjeverna Amerika) i više od 300 mjesta.

Odgovori koje nam je dala zaintrigirat će ljubitelje putovanja, a neke možda motivirati na planiranje svoje avanture. Otkrila je detalje o svom životu, kako su i kad započela putovanja, najzanimljivije trenutke, mjesta i iskustva, kako je putovati u vrijeme pandemije koronavirusa i na kraju dala nekoliko savjeta za one koje se planiraju odvažiti na svoje putovanje.

Kad ne putuje, tko je Martina?

– Dolazim iz Goričana, ali sada živim u Čakovcu (Savska Ves). Po struci sam magistra glazbene pedagogije te radim u gimnazijama gdje predajem predmet glazbena umjetnost. Glazba je moj životni put koji me prati od rođenja. Nakon završene Srednje glazbene škole u Varaždinu sam upisala glazbenu akademiju u Grazu gdje sam završila dva fakulteta (teorija i kompozicija glazbe te zborsko dirigiranje), a kasnije sam i na Pedagoškom fakultetu u Mariboru i magistrirala. Svoj posao volim, ujedno i djelujem na mnogim drugim glazbenim područjima. Pjevam u Candy bendu, a sa svojim suprugom Damirom, koji je također profesor glazbe, pjevamo i sviramo na crkvenim vjenčanjima, vodim zborove te aktivno nastupam na koncertima, što humanitarnim i za mnoga druga događanja.

Budući da glazbu živim otkako znam za sebe rado kažem da je ona i moj najveći hobi i ljubav. Svoje školovanje želim u skoroj budućnosti nadograditi i obogatiti jer smatram da se samo radom na sebi može uspjeti, ali i osjećati dobro i biti kvalitetan i koristan svojoj zajednici.

Kako su i čime potaknuta započela putovanja po svijetu?

– Već od malih nogu sam imala priliku posjetiti susjedne države i uvijek mi je to bio doživljaj i veselje. Svoje fakultetsko obrazovanje sam iz tog razloga htjela iskusiti van svoje države pa je odluka pala na Austriju koja je geografski blizu, ali s druge strane život tamo je sasvim drugačiji, počevši pod jezika, kulture i načina života. Za vrijeme studiranja sam imala prilike upoznati ljude iz cijeloga svijeta jer je Graz poznati kao studentski grad gdje dolaze studenti iz bližnjih, ali i mnogo udaljenih zemalja svijeta. Sjećam se da sam rado provodila vrijeme sa strancima i uvijek me zanimalo kako je to kod njih doma, kako žive, kako izgledaju gradovi, školovanje, kakav je standard života. sudjelovala sam u mnogim projektima gdje se putovalo makar i do obližnjeg Beča. Konkretnije sam počela putovati 2015., sa svojim sadašnjim suprugom.

To je sve zapravo krenulo spontano. Sjećam se ljeta 2015 kada me Damir upitao; “Želiš da idemo autom sve do Finske”? A mojoj sreći nigdje kraja. Tu je zapravo sve krenulo. 12 dana u automobilu, 6000km, 9 država, 15 gradova. Nakon tog puta gdje smo oboje zapravo shvatili da nas putovanja izuzetno vesele su ona postala sve češća. Doslovno smo svaki slobodan trenutak koristili da odemo negdje, makar i na 3,4 dana, ovisno koliko nam je posao to dopuštao.

Vjerojatno vrlo teško pitanje, ali kad biste mogli izdvojiti neke najljepše trenutke/iskustva/mjesta, koja bi to bila?

– Mislim da je ovo pitanje najteže za nekog tko putuje bez predrasuda i s puno ljubavi. Ja obožavam ljeto, sunce i more pa su mi nekako sva mjesta koja to pružaju ipak favoriti. Primjerice, u Ujedinjene Arapske Emirate se vraćam konstanto, posjetila sam ih 7 puta. Volim tu zemlju, uređenost, modernizam, uslugu, a sunca i visokih stupnjeva u zraku nikad ne nedostaje. Do sada se nisam vodila time da posjetim što više zemalja već sam se često vraćala na ista mjesta koja su mi draga i gdje se dobro osjećam. Također, Tajland sam posjetila 2 puta u godinu dana, a posjete Turskoj gotovo više ni ne brojim. Izdvojila bi Kubu svakako.

Zašto? Na tom otoku kao da je vrijeme stalo. Zaista je veliki tj., najveći kontrast od svih mojih posjećenih zemalja. Nema stresa, žurbe, sve je laganini, pleše se od rana jutra, pjeva, ispijaju kokteli… i nema interneta Zamislite današnji svijet bez društvenih mreža, bez informacija što se događa. To je definitivno bilo iskustvo za pamćenje i nadam se da ću imati prilike vratiti se tamo. Svako putovanje obogati čovjeka ma gdje god da se putuje. Trenutak koji bih izdvojila je buđenje u hotelu na Šri Lanci (mjesto Pinnawala), a pokraj nas šeću slonovi koji se kupaju u rijeci. Taj osjećaj je neopisiv. Kad se čovjek spoji s prirodom.

Vodite travel blog gdje svoja iskustva dijelite s publikom. Kad je osnovan, što sve čitatelji mogu vidjeti i očekivati da ćete objavljivati? Gdje Vas i na kojim društvenim mrežama čitatelji mogu pratiti?

– Svoj putopisni blog Martina travel life sam pokrenula prije mjesec dana. Razlog tome je što se nakupilo zaista puno putovanja i iskustva. Kako je ovo vrijeme pandemije pa sam imala slobodnog vremena vikendima (nema svirki i koncerata) odlučila sam se na taj korak. Nakon putovanja na Zanzibar ove godine u siječnju se počelo javljati bezbroj ljudi sa pitanjima kako, što, gdje itd. Moram napomenuti da sva putovanja kreiram i organiziram sama. Od avionske karte, izleta, hotela, restorana i dr., a to je svima koji putuju ili žele putovati itekako zanimljivo. Kroz svoj blog želim svim putnicima približiti putovanja na jedan pristupačan i lako dostupan način za sve. Pišem puno o cijenama što je svakome od nas i najvažnije. Želim čitateljima ukazati da putovanja ne moraju nužno biti jako skupa i da svatko može putovati jer zaista nema ljepšeg.

Budući da je blog nedavno izašao, trenutno pišem o starim putovanjima koje smatram korisnima i zanimljivima. A u skoroj budućnosti se nadam još većem broju odlazaka u nepoznato što ću svakako podijeliti putem mog bloga, ali i Instagram profila gdje stavljam puno videa i slikica da bi se svako mjesto što bolje dočaralo i približilo čitateljima.

Kao što sam spomenula, putujem sa svojim suprugom koji također gaji veliku ljubav do novih mjesta. Autor svih fotografija je upravo on sam. Svaka fotografija je napravljena s puno ljubavi i truda. Da ga pohvalim, educira se zaista puno o svijetu fotografije, a nabavio je čak i profesionalnu opremu tako da jedva čekam sva nova putovanja!

Proteklih godinu i pol pandemija koronavirusa vrlo vjerojatno je poremetila neke od Vaših planova. Kako ste se prilagođavali situaciji? Jeste li putovali i u vrijeme virusa, te kakva su Vaša iskustva?

– Pandemija je, između ostalog, veliki udarac zadala turizmu. Ali kako se kaže, kad ima volje ima i načina. Putovali smo i to relativno puno. Prošle godine u 3 mjesecu taman prije prvog lockdowna smo se vratili iz Dubaija i za 2 dana se sve zatvorilo u Hrvatskoj. Sjećam se tog bunila i misli; “Pa mi ne možemo ni do Austrije, Italije…” U ljetu si mjere malo popustile, mada izbor nije bio preširok. Tražila sam zemlje koje nemaju oštre restrikcije i gdje se može ući bez PCR-a testa. U srpnju smo napravili jedan super trip po Turskoj o čemu sam pisala u blogu.

Izvan europska putovanja su bila nemoguća u to doba pa sam odlučila posjetiti Grčku i grčke otoke. I zaista, bilo je fenomenalno. Santorini nikad prazniji, a cijene nikad niže. Ima i dobrih stvari u ovome ludilu. Za božićne praznike smo otišli do Sarajeva jer su oni baš u tom trenu maknuli obavezni test i nije bilo restrikcija. Međutim mene su vukle pješčane plaže i 30 u zraku te sam u roku jednog dana organizirala put na Zanzibar koji također nije imao nikakvih korona restrikcija.

Zadnje putovanje je bilo u Kapadokiju, za uskršnje praznike. Razlog je isti, za ulazak u Tursku je bio potreban samo PCR test, a sve ostalo je funkcioniralo najnormalnije. Putovati se može i u ovo pandemijsko doba, međutim mjesta su ograničena, a potrebno je i puno više organizacije. Suprug i ja smo preboljeli koronu što nam je omogućilo lakše kretanje, pritom mislim na povratak u Hrvatsku bez obavezne izolacije ili dodatnih testova.

Vrlo je važno dobro se informirati o željenoj destinaciji kako bi se izbjegle neugodne situacije. Putovanja su jeftinija što se tiče cijena hotela, restorana, prijevoza, a s druge strane trošak stvaraju dodatni pcr testovi i relativno skupe avionske karte jer je teško planirati mjesecima unaprijed. Ali kao što sam rekla, može se i ima zapravo dosta privilegija putovanje u ovo doba.

Za kraj. Kako uopće započeti s putovanjima i što biste preporučili vezano uz organizaciju onim entuzijastima koji tek počinju planirati?

– Na ovu temu sam napisala jedan članak koji je velika pomoć upravo za ovakva pitanja. Moj savjet je da se samo treba odvažiti, kupiti avionsku kartu i to je to. Putovanja nisu uvijek savršena, ima tu često situacija za koje se najmanje nadamo da će se desiti. Međutim, to je taj čar i draž koju nude. Najvažnije je to željeti, preusmjerit budžet i krenuti. U današnje vrijeme nam je sve dostupno i lako izvedivo (ne računam koronu) Jednom kad uđete u svijet putovanja teško je stati i izaći van. Na svijetu ima 196 zemalja. Treba što prije krenuti da se sve stignu posjetiti, a ja sam na tom putu!