- Naše Međimurje je u tihim okovima, razvojno zaostaje, tisuće i dalje iseljavaju, vrijeme je za korjeniti zaokret - kaže Goran Gotal
Tek nešto više od mjesec dana preostalo je do lokalnih izbora, a HDZ-ov kandidat za župana Međimurske županije bit će Goran Gotal.
Na temelju čega smatrate da možete doprinijeti boljitku Međimurja?
U svojih više od 13 godina iskustva na poziciji glavnog operativca Županije realizirao sam više od 100 kvalitetnih projekata diljem Međimurja – obnovu i izgradnju nekoliko desetaka škola, sportskih dvorana, nabava uređaja za magnetsku rezonanciju, obnova Starog grada Zrinskih nakon 300 godina devastacije… Istreniran sam rješavati konkretne probleme konkretnih ljudi, a znanjem, osobnim kontaktima i upornošću mogu pridobiti Zagreb i europska sredstva na dobrobit Međimurki i Međimuraca. Umjesto tihe izolacije, nudim prvi pravi razvojni zamah Međimurja u neovisnoj Hrvatskoj.
U kampanju ste krenuli relativno rano i vrlo ste kritični prema postojećem stanju u Međimurju. Zašto?
Međimurke i Međimurci su više od svega zaslužili iskrenost. Tepa nam se više od 20 godina, a međimurske obitelji od tog tepanja nemaju ništa. Plaće su i dalje male, katkad i ponižavajuće (!), a 70 godina iseljavanja Međimurki i Međimuraca u Austriju i Njemačku ne da nije usporilo, nego nažalost ubrzava. Od 2015.-2019. više od 7000 Međimuraca napustilo je Međimurje. 7000 međimurskih obitelji direktno je pogođeno ovime, a mnoge međimurske obitelji sada rastu negdje drugdje, a ne u svom Međimurju. Kvalitetna radna mjesta nas zaobilaze, odlaze u Varaždinsku županiju, naši poljoprivrednici, obrtnici i poduzetnici imaju 100% slabiju potporu županije nego njihovi kolege iz susjedne županije. Istina je neugodna – zaostajemo za jednom Varaždinskom županijom, a kamoli za Istrom i Zagrebom. Sve ovo me posebno boli jer znam da Međimurci jesu najmarljiviji ljudi u Hrvatskoj, a postojeće loše stanje ne govori ništa o Međimurcima, a govori sve o županijskim vlastima u posljednjih 20 godina.
Ne volim kukanje, ne volim tepanje, ne volim isprike i zato sam se kandidirao. Moje Međimurje 2025. može biti sretnije i prosperitetnije i biti će i sretnije i prosperitetnije.
Kako biste promijenili negativne trendove koje opisujete?
Kao rak-ranu Međimurja identificiram nisku prosječnu plaću, glavni uzrok našeg tihog zaostajanja i sve snažnijeg iseljavanja.
Nikad neću populistički lagati svojim Međimurcima, pa govoriti da se plaće mogu preko noći povećati čarobnim štapićem, no ono što se itekako i može i mora jest svim snagama prionuti na orijentiranje Međimurja na industrije visoke dodane vrijednosti, viših plaća. Nulti korak je uvijek obrazovanje. Snažno se borim za jednosmjensku nastavu u cijelom Međimurju. Ona povećava životne šanse svakog međimurskog đaka, snažan je instrument borbe protiv siromaštva. Projektom Međimurskog sveučilišta (2 sveučilišna studija – IT i menadžment u turizmu te novi stručni studij strojarstva) nudim konkretno obrazovanje za konkretno stažiranje i konkretni posao s propisnom plaćom tu, u Međimurju. Međimurskom studentu radikalno snižavamo troškove studiranja, još za vrijeme faksa dolazi do prihoda, a nakon faksa ga čeka propisni posao u svom rodnom kraju. Nema potrebe za skupim studiranjem u Zagrebu, stažiranjem za mizeriju, lutanjem i beskonačnim traženjem posla nakon faksa.
Niske plaće nisu jedini problem Međimurja, složit ćete se.
Plaće su vrh ledene sante problema. U kampanji problematiziram i iseljavanje naših liječnika i medicinskog osoblja, što je ne samo loše, nego i krajnje opasno – ne smijemo se kockati s ljudskim životima. Nudim set mjera za zadržavanje naših doktora i medicinskog osoblja u Međimurju. Županija je rasipala novce na sve i svašta, a naši heroji u kutama su nešto na čemu nikad ni pod kojim uvjetima ne bismo smjeli štedjeti.
Ne smijemo zaboraviti ni one posebno ranjive – naše starije Međimurce. Borim se za širenje specijalističko-konzilijarne mreže za njih te za dostupnije domove za starije. To je jedna bolna tema od koje svi okreću glavu, a smatram da moramo progovoriti o njoj, moramo biti tu za one koji su bili tu za nas kad smo bili ranjivi.
Kako gledate na svoje protukandidate, koga smatrate najopasnijim?
Iskreno – svejedno mi je tko su protukandidati. Ono što mi nije svejedno jest to da što prije počnemo pred Međimurkama i Međimurcima govoriti kako ćemo riješiti goruće međimurske probleme. Koristim ovu priliku da sve svoje službene i neslužbene protukandidate pozovem na jedan iskreni javni razgovor o budućnosti Međimurja. Ne bih htio da kampanja prođe u parolama i floskulama, a da se ne dotaknemo ključnih tema – gospodarstva, obrazovanja, infrastrukture i kulture.
U slučaju da postanete župan, koja bi vam bila prva tri poteza?
Odmah bi za 100% povećao razinu potpora međimurskom obrtniku, poljoprivredniku i poduzetniku. Proveo bih dubinsku financijsku analizu županijskih financija i rezultate dao na uvid Međimurcima – politika čistih računa od prvoga dana. Odmah ću pokrenuti energetsku obnovu Županijske bolnice Čakovec koja bez razloga stoji već dvije godine – sredstva su odavno spremna, a političke spletke i spletkice oko bolnice su sramota i moraju stati.
U kampanji se služite kajkavskim. Postoji li poseban razlog za to?
Ponos. Dalmatinci, Hercegovci, Ličani, Zagorci – nitko se ne srami svojeg narječja, samo se Međimurci katkad osjećaju stidljivo govoriti međimurski, u strahu da će ih netko ismijavati. Ne dolazi u obzir. Obožavam međimurski, to je govor na kojem sam odrastao, tako pričam sa svojom djecom i nema smisla u kampanji glumiti nešto što nisam. V to ime – živelo Međimurje! – poručio je Goran Gotal za kraj.