Prošle godine rođeno najmanje djece od kada se vodi službena statistika.
Početkom svake kalendarske godine Državni zavod za statistiku
objavljuje privremene rezultate vitalne statistike (broj rođenih,
umrlih, sklopljenih i razvedenih brakova). Na temelju tih
podataka svake godine viđamo slične naslove u medijima koji se
mogu sažeti u rečenici ‘Hrvatska pred demografskim slomom’.
Prošle godine rođeno najmanje djece od kada se vodi službena
statistika. Tako je i 2020. godine zabilježen najmanji broj
rođene djece i najveći broj umrlih osoba.
Nažalost, navedeni podaci nisu iznenađenje, već su naprotiv,
očekivani nastavak višedesetljetnih nepovoljnih demografskih
trendova u Hrvatskoj, ističe izv. prof. dr. sc. Vera
Graovac Matassi, sveučilišna profesorica s Odjela za
geografiju Sveučilišta u Zadru.
Dr. Graovac Matassi autorica je više znanstvenih radova i
doktorske disertacije iz područja demogeografije, tzv.
“populacijske geografije”.
Prateći demografska kretanja u posljednjih 30 godina (od 1991.
godine) primjećuje kako je višak umrlih nad rođenima bio
konstanta, s iznimkom 1996. i 1997. godine, kad je prirodna
promjena ipak kratkotrajno bila pozitivna.
Da bi se određena populacija obnavljala, potrebno je da svaka
žena u fertilnom razdoblju u prosjeku rodi 2,1 dijete, a Hrvatska
je zadnji put takvu razinu fertiliteta imala još početkom
1960-ih. U skladu s time, hrvatski demografi su već 1980-ih
počeli intenzivnije ukazivati na demografske i gospodarske
probleme s kojima će se Hrvatska suočiti u budućnosti zbog pada
stopa fertiliteta, rodnosti i posljedičnog starenja stanovništva.
– Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća započelo je
kontinuirano opadanje broja rođene djece, što je uz intenzivnu
emigraciju i produljenje životnog vijeka utjecalo na starenje
stanovništva, odnosno povećanje udjela starog i smanjenje udjela
mladog stanovništva. Na to su, među ostalim, utjecali smanjenje
smrtnosti dojenčadi i male djece, odnosno viša stopa njihovog
preživljavanja u usporedbi s prvom polovinom stoljeća, kao i
ekonomski uvjetovana emigracija stanovništva prema razvijenim
europskim zemljama, dominantno prema Njemačkoj, od šezdesetih
godina nadalje. U toj emigraciji najvećim je dijelom sudjelovalo
radno aktivno stanovništvo u dobi između 20 i 40 godina, koje je
ujedno i nositelj reprodukcije stanovništva. Prema jednoj
procjeni od 1961. do 1991. iz Hrvatske se trajno iselilo
oko 300.000 stanovnika. Tijekom devedesetih godina prošlog
stoljeća Hrvatska je također zabilježila značajne demografske
gubitke, prvenstveno zbog intenzivnog iseljavanja stanovništva –
kaže Graovac Matassi.
Tijekom dvijetisućitih u Hrvatskoj je i dalje bila prisutna
negativna prirodna promjena, ali je migracijski saldo bio
pozitivan, uglavnom zahvaljujući stabilizaciji političkih i
gospodarskih prilika koje su utjecale na smanjenje iseljavanja,
ali i zbog doseljavanja stanovništva, prvenstveno iz Bosne i
Hercegovine te Srbije.
Međutim, globalna financijska kriza 2008. godine odrazila se i na
Hrvatsku, koja je ušla u recesiju i već sljedeće godine u
Hrvatskoj se značajno smanjio broj doseljenih, a povećao broj
iseljenih te je migracijska bilanca poprimila negativan predznak
i taj se trend nastavio do danas.
Ulazak u EU značajno povećao iseljavanje
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju značajno se povećalo
iseljavanje, a nešto manje i doseljavanje međutim, Hrvatska je i
dalje zbog sve veće negativne migracijske bilance godišnje gubila
značajan broj stanovnika. Od ulaska u EU do 2019. godine Hrvatska
je zbog negativnoga migracijskog salda izgubila 103.207
stanovnika, a zbog negativne prirodne promjene još 100.768
stanovnika, odnosno ukupno 203.975 stanovnika, kao Split i
Varaždin zajedno.
– Imajući na umu navedene činjenice te činjenicu da je proteklih
desetak godina stopa ukupnog fertiliteta, odnosno broj djece po
ženi u fertilnoj dobi, u prosjeku 1,45, jasno je da podaci o
prirodnom kretnju stanovništva Hrvatske u 2020. godini nisu
iznenađenje. Pandemija koronavirusa nije imala značajnijeg
utjecaja na rodnost, međutim, kod smrtnosti je zamjetan osjetan
porast broja umrlih, 9,4% u odnosu na 2019. godinu. Smrtnost u
studenome i prosincu 2020. godine bila značajno viša od prosjeka
za razdoblje 2015. – 2019. godine, što se poklapa s vrhuncem
drugog vala pandemije. U studenome je iznosila 1.229, a u
prosincu čak 3.099 osoba više, ističe Graovac Matassi.
Državni zavod za statistiku objavio je 2011. godine projekcije
stanovništva do 2061. godine i prema najpesimističnijem
scenariju, s varijantom niskog fertiliteta i s niskom migracijom,
procijenjeno je da će Hrvatska 2021. imati 4,3 milijuna
stanovnika. Međutim, prema trenutnim procjenama u Hrvatskoj danas
živi oko 4 milijuna stanovnika, a moguće i manje.
– Kao temeljni preduvjeti demografskog oporavka najčešće se
spominju jačanje gospodarstva, posebice poduzetništva,
osmišljavanje i provođenje pronatalitetne i socijalne politike
međutim, pri tome se zaboravlja na ključno pitanje “Tko će
rađati?”. Naime, osim što se smanjuje ukupan broj stanovnika
smanjuje se i broj žena u fertilnoj dobi i to puno bržim tempom.
U takvim uvjetima, za bilo kakav pozitivan pomak stopa ukupnog
fertiliteta trebala bi biti veća od trenutnih 1,47, a tako nešto
je teško očekivati u trenutnim socio-ekonomskim uvjetima i ne
osobito povoljnoj infrastrukturnoj podršci zaposlenim ženama,
ističe Graovac Matassi.
Ključ je u stabilnom gospodarstvu je temelj demografskog
oporavka
Ovako nepovoljna demografska kretanja imaju dugoročni nepovoljan
utjecaj na gospodarstvo zemlje, prvenstveno u vidu smanjenja
obujma i starenja radne snage, velikog pritiska na mirovinski
sustav te na privatni sektor zbog rastućih poreznih opterećenja.
– Teško je dati kratak i jednostavan odgovor na pitanje što
napraviti kako bi se situacija poboljšala. Potrebno je u djelo
provesti niz učinkovitih mjera kojima bi se stvorili povoljni
uvjeti za usklađivanje poslovnoga i obiteljskog života. Ukratko,
ključ je u stabilnom gospodarstvu i gospodarskom rastu, povoljnim
uvjetima na tržištu rada, adekvatnim primanjima i rješavanju
stambenog pitanja. U povoljnim i stabilnim financijskim,
stambenim i socijalnim uvjetima parovi će se lakše odlučiti na
imanje većeg broja djece. Hrvatski sabor je 2006. godine
donio Nacionalnu populacijsku politiku u kojoj su definirana
područja djelovanja: održivi gospodarski razvoj, sustav
obiteljskih potpora, porezne olakšice, usklađivanje obiteljskog i
poslovnog života, skrb o djeci te zdravstvena zaštita majke i
djeteta. Iako su neke od predloženih mjera provedene, značajniji
rezultati su očito izostali.
S obzirom na rast broja umirovljenika, starenje radne snage i
nepovoljan omjer radno aktivnog stanovništva i umirovljenika, kao
jedna od najizglednijih mogućnosti često se ističe imigracija
strane radne snage. Također, jedna od nepopularnih mjera o kojoj
je bilo dosta diskusije prije nekoliko godina jest i produljenje
radnog vijeka, odnosno podizanje granice za odlazak u mirovinu,
koju su neke od europskih zemalja već uvele.
Iseljavanje najčešće u Njemačku, a useljavanje iz BiH,
Srbije i Kosova
Od ulaska Hrvatske u EU zemlja u koju se hrvatsko stanovništvo
najviše iseljava je Njemačka – od 2014. do 2019. godine
udio iseljenih u Njemačku u ukupnom broju iseljenih bio je između
38,2% i 61,4%. S druge strane, u Hrvatsku se najviše doseljavaju
stanovnici iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Njemačke i u novije
vrijeme Kosova, Ukrajine, Sjeverne Makedonije i azijskih zemalja,
što se velikim dijelom odnosi na stranu radnu snagu. Analiza
dobnog sastava iseljenog stanovništva 2019. godine pokazuje da je
čak 53,6% iseljenih bio u dobi 20–44 godine starosti, čime je
dodatno sužen fertilni kontingent u zemlji. Slični podaci
zabilježeni su i prethodnih godina.
Također, sve su češće situacije u kojima se iseljavaju čitave
obitelji. Korona kriza 2020. godine i s njome povezano smanjenje
gospodarskih aktivnosti utjecalo je na smanjenje migracija.
Sužavanje fertilnog kontingenta
Uz sužavanje fertilnog kontingenta, jedan od razloga za smanjenje
rodnosti i fertiliteta jest produljeno obrazovanje žena i
odgađanje rađanja prvog djeteta za kasne 20. i rane 30. godine
života. Sredinom 1980-ih žene u Hrvatskoj su u prosjeku prvo
dijete rađale s nepune 24 godine, a danas je ta dob oko 29
godina, čime je fertilno razdoblje suženo. Budući da su žene
nekoć ranije rađale prvo dijete, do kraja fertilnog razdoblja su
u prosjeku rađale veći broj djece.
S druge strane, danas prvo dijete rađaju dosta kasnije, što
dodatno smanjuje izglede za rađanje većeg broja djece do kraja
fertilnog razdoblja. Svakako se ne smije zanemariti ni aspekt
planiranja obitelji i korištenja kontracepcije. Odgađanje rađanja
prvog djeteta nije samo vezano uz produljeno obrazovanje žena,
već i uz rješavanje stambenog pitanja te osiguravanje ekonomske
stabilnosti obitelji. Posljednji podaci pokazuju da najveći broj
djece u Hrvatskoj rode žene u dobi 30–34 godine, dok je najveće
smanjenje specifičnih stopa fertiliteta zabilježeno u dobi 20–24
godine.