U međimurskom dijalektu za kišu koristimo riječ dešč koja je zapravo izvedenica arhaizma standardnog hrvatskog jezika dažd
Gotovo da nema prirodne pojave koja u narodnim vjerovanjima
zauzima toliko prostora kao kiša. Kiša nam često zna biti
dosadna, zatvara nas u toplinu naših domova, no ratari, voćari,
pčelari i svi kojima je voda potrebna za uzgoj, vole kada pada. U
međimurskom dijalektu za kišu koristimo riječ dešč koja je
zapravo izvedenica arhaizma standardnog hrvatskog jezika dažd.
Riječ dažd je nastala od praslavenske riječi dъždь koja pak
korijene vuče iz indoeuropske riječi dus – dyews – dyu što znači
tmurno, loše nebo, a najsličniju riječ našem međimurskom dežđu
nalazimo u poljskom jeziku gdje glasi deszcz. Narod uz kišu
vezuje mnoga vjerovanja, a Međimurci se po tome ne razlikuju od
ostatka svijeta gdje kiša često preuzima i religijsku funkciju.
Razgovarajući o dežđu sa malo starijim i mudrijim, shvatila sam
da osim vjerovanja u dobre ili loše strane padanja kiše, postoje
i znakovi koji nam mogu navijestiti kiša padati kada će kiša
padati. Vjerovalo se da ako vam se mlijeko pri kuhanju ne diže,
padat će kiša, kao i ako bi dim iz dimnjaka kuće išao u stranu.
Ne smijemo zaboraviti ni vjerovanje koje često čujemo i
danas, ako lastavice lete nisko, sasvim sigurno možete
očekivati kišu. Kiša je bila recept i za bujnu kosu i zdrava
leđa. Naime, ako želite imati zdravu i jaku kosu morate ju močiti
na kiši, a bolove u leđima nećete osjetiti cijele godine ako se u
proljeće valjate po zemlji za vrijeme kiše.
I, najte zabiti na popularnu brojalicu, dešč curi, dešč curi,
staru babu rit srbi.