Nedavno sam ponovo nakon dugo vremena čula jednu staru prijetnju: - Bo te stigla božja kaštiga! Znate li što znači?
Hrvatski dijalekti bogatstvo su naše zemlje. Unutar svakog od tri
osnovna dijalekta živi mnoštvo lokalnih govora koji su često vrlo
različiti međusobno. Za Međimurje i naše lokalne govore je
poznato da se stanovnici donjeg i gornjeg Međimurja često u nekim
riječima ne razumiju, no kontekst je onaj koji nam donosi
razrješenja jezičnih nesporazuma. Koliko su različiti, toliko su
i govori pa čak i dijalekti često slični.
Nedavno sam ponovo nakon dugo vremena čula jednu staru prijetnju,
– Bo te stigla božja kaštiga. U prijevodu, stići će te
božja kazna. Ovu riječ kaštig često možemo čuti od starijih
sumještana koji su je nekad koristili u svakodnevnom govoru, no
danas se domovima, ulicama i dvorištima čuje puno manje. A kazne
i odrasle i djecu stižu možda i u većoj mjeri no prije.
Prodor anglizama, često i sram prema govorenju lokalnim govorima,
težnja standardizaciji i modernizaciji, naše stare riječi polako,
ali sigurno potiskuju iz kajkavštine. No, imenica
kaštiga se ne koristi samo u kajkavskom
dijalektu, već i u čakavskom gdje ju i čujemo češće. Tako će vas
Dalmatinci kaštigat (kaznit) ako ste nešto loše
napravili. Ova riječ nam je još jedan svjedok
isprepletenosti naših dijalekata, ali i od davnina prodiranja
stranih riječi u naše govore.
Imenicu kaštiga ili glagol kaštigat preuzeli smo iz mletačkog
jezika gdje je glasila castigo, a danas u talijanskom glasi
castigare što znači ukoriti. Talijansku inačicu smo prilagodili
našem jeziku u izgovornom smislu pa zato Međimurce danas stiže
kaštiga, a Dalmatinci kaštigaju za učinjenu nepravdu.