Marta Kozjak je pouzdana karika na čakovečkom golu.
Ženski rukometni klub Zrinski bori se za ostanak u prvoj ligi. U
subotu su naše rukometašice poražene kod Osijeka
31:29. Dobro su odigrale cijeli susret, osobito
drugo poluvrijeme. Porazgovarali smo s čakovečkom vratarkom
Martom Kozjak.
eMedjimurje: U Osijeku ste bile blizu bodova, no na
žalost nije išlo u završnici, kakav je tvoj komentar
utakmice?
Kozjak: Nadale smo se da možemo iznenaditi Osijek koji
je bio favorit na domaćem terenu. Bile smo jako blizu da to i
postignemo, no u završnici je nedostajalo i malo sportske sreće.
Možemo biti zadovoljne pristupom i zalaganjem, ali ovaj put to
nije bilo dovoljno za osvajanje bodova.
eMedjimurje: Kad ste krenule put Slavonije, kada ste se
vratili kući, kako je prošlo još jedno putovanje?
Kozjak: Krenule smo na put u 12:30 sati kombijima Grada
Čakovca. Utakmica je bila u 19 sati tako da smo se opet vratile u
noćnim satima. U tjedan dana imale smo dva duža, iscrpljujuća
putovanja. Organizaciju puta nam dodatno komplicira i situacija s
korona virusom i epidemiološkim mjerama pa se događa da
primjerice prije utakmice doslovno jedemo na cesti ili na klupama
ispred dvorane. Ipak, već smo više puta pokazale karakter i da
smo najjače kada je najteže pa nas je tako ova situacija još više
zbližila.
eMedjimurje: U prethodnom kolu u Pločama kod Dalmatinke
dala si veliki doprinos čakovečkoj pobjedi, kako je bilo na tom
susretu?
Kozjak: Znale smo da nas čeka dugo putovanje do Ploča i
teška utakmica protiv uvijek neugodnog domaćina. Rukomet je
timski sport i svaka od nas dala je sve od sebe i doprinijela
ovoj velikoj pobjedi. Cure su odigrale odlično u obrani, a kada
ispred sebe imamo takvu obranu onda je i nama vratarkama lako
braniti. Zajedništvom smo pokazale odličnu igru što nam se
vratilo pobjedom.
eMedjimurje: Kako izgleda sportski tjedan, koliko puta
trenirate, koliko traju treninzi, kako izgledaju vratarski
treninzi?
Kozjak: Treniramo svaki dan u večernjim terminima, nekad
sat i pol, nekad dva sata. S obzirom da smo u ovom sastavu jako
kratko, odnosno od Nove godine, bitno je da svaki trening
odradimo maksimalno jer samo na taj način možemo postati bolji i
postići naš cilj, ostanak u ligi. Već od ponedjeljka kreću
pripreme za subotnju utakmicu, najprije kondicijskim treninzima
naše trenerice Ines Okun, a kasnije slijede
video analize protivnika i taktička priprema za utakmicu pod
vodstvom trenera Gorana Mrđena. Vratarske
treninge vodi trenerica Darinka Pavleković i
najčešće ih imamo početkom tjedna.
eMedjimurje: Kakva je suradnja vratarki ŽRK Zrinski,
lijepo je vidjeti na utakmicama kako ste jedna drugoj potpora i
kako se bodrite.
Kozjak: Na prvom mjestu je uspjeh ekipe pa bez obzira
što igramo na istoj poziciji najprije smo suigračice, ali i
prijateljice, a to se onda naravno osjeti i na terenu. Mislim da
smo zajedno odlični vratarski tim na kojeg se ekipa uvijek
može osloniti, a to je ono što je najbitnije.
eMedjimurje: U subotu u Čakovec dolaze Splićanke, kako
pobijediti Split 2010?
Kozjak: U subotu nas čeka još jedna teška utakmica, ali
maksimalnim angažmanom, dobrom igrom u obrani i zajedništvom koje
smo pokazale u svim dosadašnjim utakmicama, mislim da se ne
moramo nikoga bojati. Znamo što želimo i potrudit ćemo se to i
ostvariti.
eMedjimurje: Kako si ti ušla u rukometni svijet,
kako to da si vratarka?
Kozjak: Rukomet sam počela trenirati u prvom razredu
osnovne škole. Prije rukometa bavila sam se plesom, čak nekoliko
godina paralelno trenirala rukomet i ples, ali na kraju je ipak
presudila ljubav prema sportu. Vratarka sam postala sasvim
slučajno, na jednoj utakmici mini rukometa kada sam na nagovor
trenerice Ljubice Vrbančić stala na gol jer
nitko drugi nije htio i tako je ostalo do danas. Zasluge što sam
ostala vratarka idu i mojoj prvoj trenerici Darinki Pavleković i
treneru Željku Goliku koji mi je prvi dao
priliku u najvišem rukometnom rangu.
eMedjimurje: Kako ti ide s usklađivanjem rukometa,
slobodnog vremena, obitelji, obaveza?
Kozjak: Obzirom da sam u rukometu cijelo svoje
školovanje, naviknuta sam na naporan i užurban raspored. Nekad je
školu, treninge i slobodno vrijeme bilo teže usklađivati jer sam
igrala u isto vrijeme kadetsku, mlađu kadetsku, treću i prvu ligu
pa me često vikendima nije uopće bilo doma. Sada studiram u
Zagrebu i nastavu imam na dva fakulteta te paralelno odlazim na
treninge u Čakovec što je također ponekad naporno i teško za
uskladiti, ali dobrom organizacijom i podrškom koju imam od svoje
obitelji i prijatelja sve postaje lakše. Odricanja su sastavni
dio sporta, no kada radiš ono što zaista voliš sve se isplati.