Miroslav Kedmenec iz Kotoribe svoj rođendan obilježava na današnji dan. Rođen je 1962. godine, danas je sudac Općinskog suda u Čakovca. Pišemo o njemu kao posebnom igraču NK Graničar Kotoriba kojeg je teška povreda zauvijek udaljila s terena...
Vjerojatno će ući u klupsku povjesnicu kao jedan od najboljih klupskih strijelaca, ući će u povjesnicu jer nikada nije igrao za klupski pomladak. Ušao je izravno u seniorski sastav kada je on bilježio najbolje rezultate u kada su u bivšoj državi bili članovi ondašnje Hrvatske lige-sjever gdje je bio vodeći strijelac momčadi i lige.
U klubu su ga otkrili kao 18-godišnjaka kada se posebno isticao na malonogometnom noćnom turniru koji je godinama igrao u Kotoribi i bio je mjesni zaštitni znak. Miroslav, znan kao Miro ili Mirček, na tim je turnirima oduševljavao virtuoznim potezima pa ne čudi da je bio godinama njegov prvi strijelac. Bio je izuzetan tehničar u baratanju s loptom, a ni igranje glavom mu nije bilo strano što mu je 1980. godine otvorilo vrata seniorskog sastava
Autor ovog priloga se kao izvjestitelj s utakmice sjeća vremena kada je u Kotoribi gostovala momčad NK Karlovac i slučajno je čuo gostujućeg trenera kada je svojim igračima posebno napomenuo. – Pazite na onog visokog, crnog kovrčavog… Taj visoki, crni kovrčavi (na slici peti s desna) je po završetku igranja u momčadi seniora prešao u veteranski sastav gdje je na jednoj prvenstvenoj utakmici 1997. godine zadobio otvoreni prijelom desne potkoljenice. Strašno… Liječenje i oporavak su dugo, vrlo dugo trajali. Bila su to vremena kada se mogao i morao posvetiti traženju odabranice svoga toplog srca. I pronašao ju je u Donjem Kraljevcu bila je tada 20- godišnja “mala” crna i prelijepa Verica Strahija s kojom je 1998. godine stao pred oltar.
Za nju će Mirček danas reći kako je jednako lijepa i dobra kao i onda kada ju je prvi puta ugledao. Plod njihove bračne ljubavi i sreće su kćeri Klara i Ana, danas odrasle djevojke, studentice prve i treće godine fakulteta.
Njegov je dres s brojem 9 ostao zauvijek zamrznut na način što su mu ga klupski prijatelji dali uokviriti i prigodno mu ga poklonili 1998. godine kao vjenčani dar. U ime kluba, dan prije vjenčanja, to su učinili Zvonko Pišpek i Ladislav Fundak (na naslovnoj fotografiji).