Svi ga jednostavno znaju kao Pipi. Stjepan Matan je općinski komunalni djelatnik Kotoribe koji s posljednjim danima ove godine odlazi u zasluženu mirovinu.
Pipi je u Općini Kotoriba bio “Katica za sve”. Sve je radne zadaće obavljao bespogovorno. Takvo mu je bilo radno mjesto, kada je trebalo uzeti u ruke lopatu bio je tu, kosilicu, kantu za zalijevanje cvijeća, metlu, volan…
Za vrijeme velikih snježnih padalina vozio je vatrogasnu cisternu
na kojoj je bila montirana ralicu za čišćenje snijega.
Zahvaljujući najviše njemu sve su mjesne prometnice bile uvijek
prohodne. Općinsko posljednje počivalište uzor je mnogima, a u tu
sklad i ljepotu ugrađen je najviše njegov mukotrpan rad. U
posljednje vrijeme, kada su počeli u mjestu funkcionirati javni
radovi, bio je njihov koordinator što mu je dosta teško palo.
Kako je znao reći, da mu je rad s ljudima najteži i da bi bio
najsretniji kada bi sve mogao sam. Iz dana u dan, godine u godinu
poslovi u mjestu su se nagomilavali u svakom pogledu, a najviše
se je to vidjelo u komunalnom napretku pa namjernici kažu kako je
u tom pogledu Kotoriba postala neprepoznatljiva, cvijećem
okićena…
Svakodnevno ju je, u zadnje dvije, tri godine Pipi obilazio crvenim kombi vozilom, a prije toga biciklom pa ako je trebalo i pješice. Dan nije prošao, izuzev najčešće nedjelje, da Pipi nije bio u svakom mjesnom kutku. Kotoribu je držao “na oku” kao svoj dom. Često bez radnog vremena, a sve shodno obvezama i općinskim događanjima.
– Navršio sam 65 godina. Imam sve uvjete za zasluženu mirovinu –
kaže Pipi koji u Općini Kotoriba radi od 15. studenog 2002.
godine. U tih osamnaest godina ostavio je traga u svom
radu, nadmašio je svoje prethodnike, postao je “punoljetan”.
Prije toga bio je zaposlen u MTČ Tvornici trikotaže Kotoriba koju
je napustio kada je počela “tonuti”. Kaže da nije pogriješio i da
su mu se na vrijeme otvorila općinska vrata.
Svi njegovi pretpostavljeni u Općini Kotoriba o njemu će reći sve
najbolje. Bili su to mahom načelnici s kojima je uvijek imao
korektne odnose, a posebno je bio dobar s umirovljenim
pročelnikom JUO Marijanom Rusakom s kojim je i
najviše surađivao.
Vjerujemo da će i u mirovini biti jednako vrijedan jer kako nam
je rekao, ima još dosta toga napraviti na svom gruntu.
A kada će Kotoribom prolaziti neopterećen, krajičkom oka gledat će na svaku travku, cvijet, odbačeno smeće pa ako će trebati, sagnut će se… Što reći za kraj? – Pipi, sretni ti dani koje si zaslužio!