Tko je bio prvi liječnik i prva hrvatska liječnica čije je ime zabilježeno u knjigama, koju je ulogu u osnivanju prvog medicinskog fakulteta u Hrvatskoj imao kirurg Miroslav pl. Čačković-Vrhovinski ili zašto je važan Andrija Štampar samo su neke od zanimljivosti koje će mali čitatelji moći saznati u knjizi koju potpisuju 'naši' Međimurci
Zasigurno novi dječji hit naziva ‘Kad odrastem želim biti
liječnik’ velik je projekt književnice Tatjane
Barat i liječnika Andreja Proševa koje
povezuju školske klupe Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu,
koju su oboje pohađali. Kvalitetna suradnja iznjedrila je
vrijednim poučnim djelom koje će djecu uvesti u svijet
medicine, potaknuti na istraživanje i razmišljanje te im
pomoći u shvaćanju vlastitog tijela.
Knjiga objedinjuje priče deset liječnica i deset
liječnika koji su promijenili hrvatsku medicinu te razbija strah
od posjeta liječniku, a na policama knjižara dostupna je od 24.
studenog.
– Knjiga je nastala zbog snažne potrebe da ispričamo priče
posebnih ljudi za koje smo mislili da će djeca rado čitati.
Željeli smo im nahraniti maštu, proširiti vidike. Djeca su
otvorena, puna života, spremna istraživati, rasti. Sve oko njih,
materijalno i duhovno, uzbudljivo je, puno
mogućnosti. Pričama smo nastojali nadahnuti mlade čitatelje
da stvore vlastitu priču o tome tko su i kako žele da njihov
svijet izgleda, te im pružiti novi način gledanja na svijet jer
su mnogi naši junaci imali nikakve ili male šanse, ali
su upornošću pokazali da ništa nije nemoguće. To može
djetetu pružiti čvrstu granu koja kaže: ‘Imaš moć hrabrog izbora
.’Društvo možemo preoblikovati onim čemu učimo djecu – u njihovu
nas je priču uveo Andrej.
O hrabrim hrvatskim liječnicima i liječnicama koji su
promijenili svijet
Od ideje do realizacije nove knjige vodila nas je Tatjana Barat,
čije je ovo već drugo objavljeno djelo ove godine.
Podsjetimo, prva je knjiga bila velika uspješnica za djecu pod
nazivom ‘Priče o neustrašivim hrvatskim ženama’.
– Knjiga ‘Kad odrastem želim biti liječnik’ napisana je prošlo
ljeto, a prošle jeseni potpisan ugovor s izdavačem Školskom
knjigom. U to vrijeme nismo mogli ni zamisliti što će se dogoditi
sa svijetom i koliku će ulogu u tome igrati medicina. Prije no
što smo krenuli na samo pisanje, morali smo dogovoriti popis
liječnica i liječnika koje ćemo uključiti u knjigu, i to redom
velikane hrvatske medicine koji više nisu među nama – kazala
je.
Napraviti popis muškaraca bilo je jednostavno, no s imenima
liječnica itekako su se namučili. Ipak, Tatjana je inzistirala na
tome da ženska i muška imena moraju biti uključena u jednakom
omjeru.
– Srećom, svi liječnici i profesori kojima smo se obratili,
objeručke su nam pomogli. Osobno me pritom najviše iznenadilo ime
Desanke Ristović-Štampar, supruge
Andrije Štampara za koju do tada nisam ni čula,
kao ni neki liječnici s kojima sam razgovarala, a zapravo je
utemeljila školsku medicinu na našim prostorima –
dodaje.
Naglasak je stavljen i na mentalno zdravlje o kojemu se
premalo razgovara s djecom
Ono što su željeli postići knjigom ‘Kad odrastem želim biti
liječnik’, prije svega, razbiti dječji strah od posjeta
liječniku, pokazati djeci da su i oni samo ljudi od krvi i mesa,
ali i osobito djevojčicama pokazati da mogu biti vrhunske
liječnice koje će promijeniti lice medicine, neovisno o tome iz
kakve obitelji dolaze i imaju li podršku okoline ili ne.
– Kao i s mojom knjigom ‘Priče o neustrašivim hrvatskim ženama’,
namjera je bila djevojčicama pružiti uzore na koje se mogu
ugledati u trenucima kada im je najteže. Ako vide kako su se neke
od najznačajnijih hrvatskih liječnica borile unatoč nepravdama i
velikim izazovima, znat će da i one mogu sve. Primjerice, prvoj
hrvatskoj liječnici Milici Šviglin-Čavov nije
bilo ni dozvoljeno raditi na našim prostorima, jer tada žene nisu
smjele raditi kao liječnice, pa je svoju ordinaciju otvorila u
Bugarskoj i upisala se u povijest.
Ovaj put je samo pridodana komponenta medicine i učenja o
vlastitom tijelu, a naglasak je stavljen i na mentalno zdravlje o
kojemu se premalo razgovara s djecom – nastavlja mlada
književnica.
O
suradnji autora
Kako nam je ispričala Tatjana, surađivati na knjizi s Andrejem
bilo je pravo zadovoljstvo. Zajedno su pohađali Gimnaziju Josipa
Slavenskog u Čakovcu, a potom se povezali godinama kasnije zbog
jednog članka koji je o njemu pisala u svojoj kolumni ‘Uspješni
Međimurci’ upravo za eMedjimurje.hr.
– Kasnije smo surađivali na pisanju članaka za medije o temama
mentalnog zdravlja, jer i ja gajim veliku ljubav prema
psihoterapiji i psihologiji. Došao je i na promociju moje prve
knjige u Zagrebu, a sve ostalo je povijest. Osim što je iznimno
profesionalan i stručan u svome poslu, neizmjerno mi je pomogao i
u najtežim trenucima privatnog života, kada mi se apsolutno sve
raspadalo, na čemu ću mu vječno biti zahvalna. Vjerujem da je
upravo zbog te ranije povezanosti suradnja i tekla tako
glatko.
Dok
je Tatjana radila kosture priča i osmišljavala koncept knjige,
Andrej je bio taj koji je sve nadgledao i pazio da s medicinskog
stajališta sve bude točno.
– Kao netko tko je od ranog djetinjstva uživao u slušanju i
čitanju mitova, imao je osjećaj za dobru priču, pa smo bez
problema dorađivali rečenice, prilagođavali rječnik djeci i
nastojali ih uistinu zainteresirati za medicinu. Veliku ulogu u
tome imala su i pitanja koja smo zajednički osmišljavali, a koja
se nalaze na kraju svake priče te potiču istraživanje i kritičko
razmišljanje – ispričala je.
Ne sumanjamo da će autori pričajući priče o najutjecajnijim
liječnicama i liječnicima iz Hrvatske brojnim
mališanima dokazati da mogu ostvariti i postati sve što
žele, a više informacija o knjizi ‘Kad odrastem želim
biti liječnik’ te kako doći do nje možete pronaći
ovdje!