Nika Levak (26) naša je Čakovčanka koju smo imali prilike gledati na kazališnim daskama, u televizijskim angažmanima, ali i slušati u radijskom eteru. Stalni posao bio joj je radio stanica GOLD FM gdje se svakodnevno družila sa slušateljima od 9 do 13 sati u Gold Officu. Najljepše od svega je znati da je u svijetu prepunom iskrivljenih vrijednosti i dalje najvrednije biti čovjek.
Nedavno smo pričali s njom o voditeljskom poslu, ali i novom brendu Vukovi komunikacije čija je vlasnica. Prije toga nas je podsjetila na svoje čakovečko porijeklo kazavši kako ju je publika unatrag par godina mogla pratiti u poznatim hrvatskim serijama: Kud puklo da puklo, Prava žena, Novine, Čista ljubav, a glumila je i u hrvatskom filmu Milion.
O svojim glumačkim koracima kaže kako je za glumu vezana od malih nogu, a svoje prve kazališne korake napravila je na pozornici Dječjeg gradskog kazališta Čakovec. Nakon završene Gimnazije Josip Štolcer Slavenski Niku je gluma odvela u Rijeku gdje je uz bok učila od velikog Rade Šerbedžije. Poslije Rijeke zov Zagreba je bio prevelik. Ulogu u prvoj hrvatskoj seriji dobila je već tijekom fakultetskih dana. Tako se na filmskom platnu okušala u ulozi Tatjane u seriji Kud puklo da puklo koja se emitira na Novoj TV. Poslovni skokovi?
U međuvremenu, Nika je otišla s radija i posvetila se treninzima komunikacije i javnog nastupa gdje pomaže ljudima u borbi s tremom i svakodnevnim strahovima koji ih priječe da postanu najbolja verzija sebe.
– Često sam u životu radila stvari “sad i odmah”, ali ne zato što sam nemarna ili neodgovorna nego mi je srce tog trenutka reklo da je dosta. Puno volim i dajem, ali kad izgubim povjerenje u ljubav, nema smisla nastavljati dalje. Kad posao radite samo i jedino iz ljubavi, morate kalkulirati između biti čovjek i prepustiti se onima koji vas uvjeravaju da to nije dobro. Nisam onaj koji mora suditi tko je u pravu, a tko u krivu, ali imam tu moć da kažem: NE! Ovo nije ono što ja želim i zaslužujem – njezin je stav kojem dodaje: – Moja je odluka donijeta nakon sitnih unutarnjih borbi koje su narasle u dubinsko propitivanje: Je li moguće? Zašto? Do kad? Danas mogu biti mirna jer sam bila posvećena onome što radim s mnogo poštovanja prema svojim slušateljima i ljudima s kojima sam radila. Mnogi su to prepoznali, to tek sad vidim i osjećam.
Uz svoje Vukove komunikacija, nedugo nakon odlaska iz etera poziv da ponovno bude dio radijskog sustava?
– Kad su me nazvali iz ZFM- a, jedino što sam morala je posložiti vrijeme. Nisam bila sigurna kako ću paralelno biti poduzetnik i raditi posao voditelja, ali znala sam da ga moram prihvatiti. Bilo bi ludo da pričam ljudima o komunikaciji i javnom nastupu, a sama nisam dio toga. ZFM je radio koji ima dugu tradiciju, postoji već više od 30 godina. Slušatelji ga vole, a repertoar glazbe je sjajan. Kad sam pristala biti u eteru svaki radni dan od 13 do 17 sati, shvatila sam da je moja odluka o odlasku s Golda i dolasku tu bila najbolja ikada. Javilo mi se stotine ljudi koji prelaze na ZFM da bi se zajedno nastavili družiti u eteru. Kad ste iza mikrofona, ne znate tko vas sluša i kakav dojam ostavljate. Meni je uvijek bilo važno da ostanem prirodna, normalna, svoja i drugačija. Nastojim davati svojim slušateljima svaki komadić sebe i oni to osjećaju.
Evidentno je da slušatelji idu za tobom?
– Da. Bila sam sretna, ali i iznenađena kad sam shvatila da imam vojsku slušatelja uz sebe. Najljepše od svega je znati da je u svijetu prepunom iskrivljenih vrijednosti i dalje najvrednije biti čovjek. Čovjek prepoznaje čovjeka i njegove osjećaje. Ne sramim se u eteru biti tužna, sretna, sjetna, pozitivna, zbunjena. Ne sramim se ni pogrešaka jer nas one čine živima. Mislim da nikada nije dobro pretvarati se i glumiti nešto što nisi. To se s vremenom osjeti i gubi se pravi smisao voditeljskog posla, biti živ i prisutan u trenutku – kaže I tvrdi kako je to stvorilo kolonu obožavatelja u eteru.
Svaki novi posao je novi izazov?
– Sve je drugačije, a toliko slično. Vesele me novi dani u eteru, novi slušatelji. Nemam se čega bojati. Svaki dan s poštovanjem “palim” mikrofon. Predajem se svima onima koji su s nama u eteru. I dalje sam ponosna vlasnica Vukova komunikacije koji nastavljaju dalje sa svojim radom, ali eter je nešto što je dodatni pokretač u mom životu. Bez programa uživo, adrenalina koji te “puca” u tim trenucima i znojnih majica na kraju dana, ne mogu mirno zaspati. Nije damski, ali kad je posao u pitanju još uvijek vjerujem u onu: znoj, krv i suze. Bez toga, nema poslovnog uspjeha ni kvalitetnog čovjeka.
6. studenog, na kraju prvog radnog tjedna je na svojem Facebook profilu napisala: ‘Kraj prvog radnog tjedna u novom eteru, a već 4 dana dobivam poruke ljudi koji su me slušali i sad će opet jer sam se, eto, vratila. Ovo nije status hvalite me usta moja, nego potvrda da čovjek uvijek mora biti prirodan i SVOJ. Kad si iza mikrofona, sve emocije prenosiš glasom. Slušatelj ti postaje prijatelj ili bježi od tebe čim te čuje. Ja sam uvijek željela biti i ostati onakva kakva jesam, znajući da će to nekima odgovarati, a drugima ne. Isto je i s Vukovima komunikacije. Kad su bili teški dani, skupa smo pokušavali pretvoriti sve u dobro. Kad su bili dobri, nazdravili smo si. Kad su nam šefovi išli na živce, tračali smo ih i olakšali si dušu. Isto tak smo pili pive i urlali kad su tekme bile u pitanju…jednostavno, umjetno izdanje fejk ljudi u eteru mi nikad nije imalo smisla. Sad si ti voditelj pa si jako kul. Jesi, da. Iza majka. I zato me ove poruke oduševljavaju. Rasplakala sam se već 88 puta, dobro nasmijala i shvatila da sve ima smisla kad mi ni ne znamo da ima smisla. Nisam imala pojma da sam tri pune godine stvarala vojsku svojih ljudi, slušatelja i prijatelja koji mijenjaju frekvenciju da bi se opet družili. Fakat nisam znala da se u pozadini stvara takav odnos, a željela sam ga više od svega. Mislim da sam još uvijek u šoku. Ne mislim, nego znam. Ali…ovo je još jedna u nizu potvrda da srce uvijek zna put. I da ga gradi sa svima koji srce razumiju.
Tenks ljudi! Ne treba meni potvrda nikakvih direktora ni brojeva na računu, to je samo nuspojava. Vi ste potvrda!’.
Prostalo nam je jedino poželjeti joj sreću i zadovoljstvo u onom u čemu trenutno istinski uživa, a da je tome tako trebalo je u razgovoru gledati njezino lice, sjaj u očima, osjetiti iskrenost u “otvaranju srca”.